Razlika između inačica stranice »Unutarnji Sunčev sustav«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Unutarnji Sunčev sustav'''-->[[File:Solar system orrery inner planets.png|thumb|upright=1.25|[[Orerij]] koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki [[julijanski dan]], počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).]]
<!--'''Unutarnji Sunčev sustav'''-->[[File:Solar system orrery inner planets.png|thumb|upright=1.25|[[Orerij]] koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki [[julijanski dan]], počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).]]
[[datoteka:Jupiterovi Trojanci.png|250px|mini|desno|Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja [[Mars]]a i [[Jupiter]]a.]]
[[datoteka:Jupiterovi Trojanci.png|250px|mini|desno|Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja [[Mars]]a i [[Jupiter]]a.]]
'''Unutarnji Sunčev sustav''' je dio [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koji obuhvaća četiri [[terestrički planet|terestrička planeta]] najbliža Suncu i [[asteroidni pojas]],<ref name=inner>{{cite web|title=Inner Solar System |publisher=NASA Science (Planets) |url=http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |accessdate=9 May 2009 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090511182050/http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |archivedate=11 May 2009 |language=eng.|df= }}</ref> dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa [[vanjski Sunčev sustav]] u kojemu su četiri velika planeta.<ref>{{cite web |language=eng.|title=The Solar System |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/overview.html |accessdate=15 February 2007}}</ref> Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od [[stijena]],<ref name="Podolak Weizman et al. 1995">{{cite journal| doi = 10.1016/0032-0633(95)00061-5| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Weizman| first2 = A.| last3 = Marley| first3 = M.| date=December 1995 | title = Comparative models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 43| issue = 12| pages = 1517–1522| pmid = | pmc = |language=eng.| bibcode = 1995P&SS...43.1517P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Weizman et al.|1995}} -->}}</ref> kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput [[silikat]]a, [[željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]], koji ostaju [[krutina]]ma pod skoro svim uvjetima u [[protoplanetna maglica|protoplanetnoj maglici]].<ref name="Podolak Podolak et al. 2000">{{cite journal| doi = 10.1016/S0032-0633(99)00088-4| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Podolak| first2 = J.I.| last3 = Marley| first3 = M.S.| date=February 2000 | title = Further investigations of random models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 48| issue = 2–3| pages = 143–151|language=eng.| pmid = | pmc = | bibcode = 2000P&SS...48..143P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Podolak et al.|2000}} -->| url = https://zenodo.org/record/998024}}</ref> Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan [[Prirodni satelit|mjesec]] i bez [[ Planetarni prsten|prstenastih sustava]]. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti [[Merkur]], [[Venera]], [[Zemlja]] i [[Mars]]. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio [[Sunčeva maglica|Sunčeve maglice]], terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju [[Atmosfera|atmosferu]] dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i [[ Tektonika|tektonske]] površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila [[sekundarna atmosfera]] od pretežnog ugljikova dioksida ([[Venerina atmosfera|Venera]] i [[Marsova atmosfera|Mars]]) i [[Zemljina atmosfera|tercijarna atmosfera Zemlje]] od [[Dušik|dušika]] i [[Kisik|kisika]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Sunčev sustav {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787|accessdate=2020-06-08}}</ref>  Pojam ''unutarnji planet'' ne treba miješati sa ''[[Donji planeti|donjim planetom]]'', koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).  
'''Unutarnji Sunčev sustav''' je dio [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koji obuhvaća četiri [[terestrički planet|terestrička planeta]] najbliža Suncu i [[asteroidni pojas]],<ref name=inner>{{Citiranje web|title=Inner Solar System |publisher=NASA Science (Planets) |url=http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |accessdate=9 May 2009 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090511182050/http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |archivedate=11 May 2009 |language=eng.|df= }}</ref> dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa [[vanjski Sunčev sustav]] u kojemu su četiri velika planeta.<ref>{{Citiranje web |language=eng.|title=The Solar System |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/overview.html |accessdate=15 February 2007}}</ref> Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od [[stijena]],<ref name="Podolak Weizman et al. 1995">{{cite journal| doi = 10.1016/0032-0633(95)00061-5| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Weizman| first2 = A.| last3 = Marley| first3 = M.| date=December 1995 | title = Comparative models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 43| issue = 12| pages = 1517–1522| pmid = | pmc = |language=eng.| bibcode = 1995P&SS...43.1517P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Weizman et al.|1995}} -->}}</ref> kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput [[silikat]]a, [[željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]], koji ostaju [[krutina]]ma pod skoro svim uvjetima u [[protoplanetna maglica|protoplanetnoj maglici]].<ref name="Podolak Podolak et al. 2000">{{cite journal| doi = 10.1016/S0032-0633(99)00088-4| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Podolak| first2 = J.I.| last3 = Marley| first3 = M.S.| date=February 2000 | title = Further investigations of random models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 48| issue = 2–3| pages = 143–151|language=eng.| pmid = | pmc = | bibcode = 2000P&SS...48..143P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Podolak et al.|2000}} -->| url = https://zenodo.org/record/998024}}</ref> Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan [[Prirodni satelit|mjesec]] i bez [[ Planetarni prsten|prstenastih sustava]]. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti [[Merkur]], [[Venera]], [[Zemlja]] i [[Mars]]. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio [[Sunčeva maglica|Sunčeve maglice]], terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju [[Atmosfera|atmosferu]] dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i [[ Tektonika|tektonske]] površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila [[sekundarna atmosfera]] od pretežnog ugljikova dioksida ([[Venerina atmosfera|Venera]] i [[Marsova atmosfera|Mars]]) i [[Zemljina atmosfera|tercijarna atmosfera Zemlje]] od [[Dušik|dušika]] i [[Kisik|kisika]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Sunčev sustav {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787|accessdate=2020-06-08}}</ref>  Pojam ''unutarnji planet'' ne treba miješati sa ''[[Donji planeti|donjim planetom]]'', koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).  


Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar [[crta smrzavanja (astrofizika)|crte smrzavanja]], koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.<ref>{{cite web |language=eng.|url=http://www.astronoo.com/en/articles/frost-line.html |title=Frost line or snow line or ice line in the solar system |website=Astronoo |access-date=28 November 2017}}</ref>
Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar [[crta smrzavanja (astrofizika)|crte smrzavanja]], koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.<ref>{{Citiranje web |language=eng.|url=http://www.astronoo.com/en/articles/frost-line.html |title=Frost line or snow line or ice line in the solar system |website=Astronoo |access-date=28 November 2017}}</ref>


[[Međuplanetni medij]] je dom barem dviju diskolikih regija [[svemirska prašina|kozmičke prašine]] u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. [[Međuplanetni oblak prašine]] uzrokom je [[zodijačko svjetlo|zodijačkog svjetla]]. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.<ref>{{cite web|date=1998 |title=Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud |url=http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |accessdate=3 February 2007 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060929030040/http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |language=eng.|archivedate=29 September 2006 |df= }}</ref> Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u [[Kuiperov pojas|Kuiperovu pojasu]].<ref>{{cite web |language=eng.|date=2003 |title=ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets |work=ESA Science and Technology |url=http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=29471 |accessdate=3 February 2007}}</ref><ref>{{cite journal |language=eng.|last=Landgraf |first=M. |author2=Liou, J.-C. |author3=Zook, H.A. |author4= Grün, E. |date=May 2002 |title=Origins of Solar System Dust beyond Jupiter |journal=[[The Astronomical Journal]] |volume=123 |issue=5 |pages=2857–2861 |doi=10.1086/339704 |url=http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf |accessdate=9 February 2007 |bibcode=2002AJ....123.2857L |arxiv = astro-ph/0201291}}</ref>
[[Međuplanetni medij]] je dom barem dviju diskolikih regija [[svemirska prašina|kozmičke prašine]] u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. [[Međuplanetni oblak prašine]] uzrokom je [[zodijačko svjetlo|zodijačkog svjetla]]. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.<ref>{{Citiranje web|date=1998 |title=Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud |url=http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |accessdate=3 February 2007 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060929030040/http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |language=eng.|archivedate=29 September 2006 |df= }}</ref> Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u [[Kuiperov pojas|Kuiperovu pojasu]].<ref>{{Citiranje web |language=eng.|date=2003 |title=ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets |work=ESA Science and Technology |url=http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=29471 |accessdate=3 February 2007}}</ref><ref>{{cite journal |language=eng.|last=Landgraf |first=M. |author2=Liou, J.-C. |author3=Zook, H.A. |author4= Grün, E. |date=May 2002 |title=Origins of Solar System Dust beyond Jupiter |journal=[[The Astronomical Journal]] |volume=123 |issue=5 |pages=2857–2861 |doi=10.1086/339704 |url=http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf |accessdate=9 February 2007 |bibcode=2002AJ....123.2857L |arxiv = astro-ph/0201291}}</ref>


Položaj Sunčeva sustava u [[Kumova slama|Kumovoj slami]] vrlo je bitan za [[evolucijska povijest života|razvitak]] života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao [[spiralni krak|spiralni kraci]] Kumove slame.<ref name="astrobiology" /><ref>{{cite journal |author=O. Gerhard |title=Pattern speeds in the Milky Way |date=2011 |journal=Mem. S.A.It. Suppl. |volume=18 |page=185 |arxiv=1003.2489 |bibcode=2011MSAIS..18..185G}}</ref> Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji [[supernova|supernova]], gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.<ref name="astrobiology">{{cite web |date=18 May 2001 |author=Leslie Mullen |title=Galactic Habitable Zones |work=Astrobiology Magazine |url=http://www.astrobio.net/news-exclusive/galactic-habitable-zones-2/ |accessdate=24 April 2015}}</ref>
Položaj Sunčeva sustava u [[Kumova slama|Kumovoj slami]] vrlo je bitan za [[evolucijska povijest života|razvitak]] života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao [[spiralni krak|spiralni kraci]] Kumove slame.<ref name="astrobiology" /><ref>{{cite journal |author=O. Gerhard |title=Pattern speeds in the Milky Way |date=2011 |journal=Mem. S.A.It. Suppl. |volume=18 |page=185 |arxiv=1003.2489 |bibcode=2011MSAIS..18..185G}}</ref> Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji [[supernova|supernova]], gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.<ref name="astrobiology">{{Citiranje web |date=18 May 2001 |author=Leslie Mullen |title=Galactic Habitable Zones |work=Astrobiology Magazine |url=http://www.astrobio.net/news-exclusive/galactic-habitable-zones-2/ |accessdate=24 April 2015}}</ref>


Za [[Oortov oblak]] u [[Vanjski Sunčev sustav|vanjskom Sunčevom sustavu]] se misli da se sastoji od [[komet]]a koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.<ref>{{Cite journal |language=eng.|date=2001 |vauthors=Stern SA, Weissman PR |title=Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud |volume=409 |issue=6820 |pages=589–591 |journal= Nature|doi=10.1038/35054508 |pmid=11214311 }}</ref><ref>{{cite web |date=2006 |author=Bill Arnett |title=The Kuiper Belt and the Oort Cloud |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/kboc.html |language=eng.|accessdate=23 June 2006}}</ref>  Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.<ref>{{Citiranje časopisa|title=phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi|url=https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm|accessdate=2020-06-08}}</ref> Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu [[galaktičko središte|galaktičkog središta]] [[Kumova slama|Kumove slame]]. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na [[život na Zemlji]]. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.<ref name=astrobiology />
Za [[Oortov oblak]] u [[Vanjski Sunčev sustav|vanjskom Sunčevom sustavu]] se misli da se sastoji od [[komet]]a koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.<ref>{{Cite journal |language=eng.|date=2001 |vauthors=Stern SA, Weissman PR |title=Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud |volume=409 |issue=6820 |pages=589–591 |journal= Nature|doi=10.1038/35054508 |pmid=11214311 }}</ref><ref>{{Citiranje web |date=2006 |author=Bill Arnett |title=The Kuiper Belt and the Oort Cloud |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/kboc.html |language=eng.|accessdate=23 June 2006}}</ref>  Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.<ref>{{Citiranje časopisa|title=phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi|url=https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm|accessdate=2020-06-08}}</ref> Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu [[galaktičko središte|galaktičkog središta]] [[Kumova slama|Kumove slame]]. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na [[život na Zemlji]]. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.<ref name=astrobiology />
Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa [[sublimacija|sublimira]] i [[ionizacija|ionizira]] čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.
Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa [[sublimacija|sublimira]] i [[ionizacija|ionizira]] čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.


Trenutačna izmjena od 10:50, 8. prosinca 2021.

Orerij koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki julijanski dan, počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).
Datoteka:Jupiterovi Trojanci.png
Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja Marsa i Jupitera.

Unutarnji Sunčev sustav je dio Sunčeva sustava koji obuhvaća četiri terestrička planeta najbliža Suncu i asteroidni pojas,[1] dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa vanjski Sunčev sustav u kojemu su četiri velika planeta.[2] Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od stijena,[3] kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput silikata, željeza, nikla, koji ostaju krutinama pod skoro svim uvjetima u protoplanetnoj maglici.[4] Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan mjesec i bez prstenastih sustava. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio Sunčeve maglice, terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju atmosferu dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i tektonske površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila sekundarna atmosfera od pretežnog ugljikova dioksida (Venera i Mars) i tercijarna atmosfera Zemlje od dušika i kisika.[5] Pojam unutarnji planet ne treba miješati sa donjim planetom, koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).

Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita Jupitera i Saturna. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar crte smrzavanja, koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.[6]

Međuplanetni medij je dom barem dviju diskolikih regija kozmičke prašine u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. Međuplanetni oblak prašine uzrokom je zodijačkog svjetla. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.[7] Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u Kuiperovu pojasu.[8][9]

Položaj Sunčeva sustava u Kumovoj slami vrlo je bitan za razvitak života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao spiralni kraci Kumove slame.[10][11] Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji supernova, gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.[10]

Za Oortov oblak u vanjskom Sunčevom sustavu se misli da se sastoji od kometa koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.[12][13] Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.[14] Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu galaktičkog središta Kumove slame. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na život na Zemlji. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.[10] Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa sublimira i ionizira čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.

Glavni planetoidni pojas nalazi se u području između Marsa i Jupitera sadrži planetoide i meteoroide, mala čvrsta tijela građena od stijena i metala. Ta se tijela razvijaju sudarno, a gibaju se oko Sunca istim smjerom kao i planeti, ali su im staze izduženije, zbog čega neki odlaze dalje od Saturna ili se približavaju Suncu bliže od Merkura. Zbog intenzivna praćenja i poboljšanja mjernih metoda, u novije se doba otkriva mnogo planetoida i meteoroida koji prolaze pokraj Zemlje.[5] Asteroidi, osim onih najvećih, klasificirani su kao mala tijela Sunčevog sustava i sastoje se uglavnom od vatrostalnih kamenih i metalnih minerala s nešto leda.[15] [16] Veličine su od nekoliko metara do stotina kilometara. Asteroidi manji od metra obično se nazivaju meteoroidi i mikrometeoroidi (veličine zrna), ovisno o različitim, pomalo proizvoljnim definicijama. Asteroidni pojas zauzima orbitu između Marsa i Jupitera, između 2,3 and 3,3  AJ od Sunca. Smatra se da su to ostaci iz formacije Sunčevog sustava koji se nisu uspjeli stopiti zbog gravitacijske interferencije Jupitera.[17] Asteroidni pojas sadrži desetke tisuća, možda i milijune objekata promjera više od jednog kilometra.[18] Unatoč tome, ukupna masa asteroidnog pojasa vjerojatno neće biti veća od tisućine mase Zemlje.[19]

Unutarnji Sunčev sustav također sadrži asteroide blizu Zemlje čija se putanja križa s orbitama unutarnjih planeta.[20] Neki od njih su potencijalno opasni objekti.


Bilješke

  1. ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    • ]]}},

  • ↑ Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M. (prosinca 1995). "Comparative models of Uranus and Neptune" (engl.). Planetary and Space Science 43 (12): 1517–1522. Bibcode 1995P&SS...43.1517P. doi:10.1016/0032-0633(95)00061-5 
  • ↑ Podolak, M.; Podolak, J.I.; Marley, M.S. (veljače 2000). "Further investigations of random models of Uranus and Neptune" (engl.). Planetary and Space Science 48 (2–3): 143–151. Bibcode 2000P&SS...48..143P. doi:10.1016/S0032-0633(99)00088-4. https://zenodo.org/record/998024 
  • ↑ 5,0 5,1 Sunčev sustav | Hrvatska enciklopedija. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787 Pristupljeno 8. lipnja 2020. 
  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ Landgraf, M.; Liou, J.-C.; Zook, H.A.; Grün, E. (svibnja 2002). "Origins of Solar System Dust beyond Jupiter" (engl.). The Astronomical Journal 123 (5): 2857–2861. arXiv:astro-ph/0201291. Bibcode 2002AJ....123.2857L. doi:10.1086/339704. http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf Pristupljeno 9. veljače 2007. 
  • ↑ 10,0 10,1 10,2 {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ O. Gerhard (2011). "Pattern speeds in the Milky Way". Mem. S.A.It. Suppl. 18: 185. arXiv:1003.2489. Bibcode 2011MSAIS..18..185G 
  • ↑ "Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud" (engl.). Nature 409 (6820): 589–591. 2001. doi:10.1038/35054508. PMID 11214311 
  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi. https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm Pristupljeno 8. lipnja 2020. 
  • ↑ "IAU Planet Definition Committee". International Astronomical Union. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2009.. http://www.iau.org/public_press/news/release/iau0601/newspaper/ Pristupljeno 1. ožujka 2009. 
  • ↑ "Are Kuiper Belt Objects asteroids? Are large Kuiper Belt Objects planets?". Cornell University. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2009.. http://curious.astro.cornell.edu/question.php?number=601 Pristupljeno 1. ožujka 2009. 
  • ↑ Petit, J.-M. (2001). "The Primordial Excitation and Clearing of the Asteroid Belt". Icarus 153 (2): 338–347. http://www.gps.caltech.edu/classes/ge133/reading/asteroids.pdf Pristupljeno 22. ožujka 2007. 
  • ↑ "New study reveals twice as many asteroids as previously believed". ESA. 2002. http://www.esa.int/esaCP/ESAASPF18ZC_index_0.html Pristupljeno 23. lipnja 2006. 
  • ↑ Krasinsky, G.A. (srpnja 2002). "Hidden Mass in the Asteroid Belt". Icarus 158 (1): 98–105 
  • ↑ Morbidelli, A.; Bottke, W.F.; Froeschlé, Ch.; Michel, P. (siječnja 2002). W.F. Bottke Jr.. ed. "Origin and Evolution of Near-Earth Objects" (engl.). Asteroids III: 409–422. Bibcode 2002aste.book..409M. http://www.boulder.swri.edu/~bottke/Reprints/Morbidelli-etal_2002_AstIII_NEOs.pdf 

    • en:Solar_System#Inner_Solar_System

    Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Unutarnji_Sunčev_sustav&oldid=367860"