Razlika između inačica stranice »Mahmud Traljić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Mahmud Traljić''' ([[Sarajevo]], [[28. travnja]] [[1918.]] - [[28. prosinca]] [[2003.]]), bosanskohercegovački. kulturni povjesničar, istraživač, profesor, islamski službenik <ref name=Omerdić>(boš.)[https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2018/07/04/Hafiz-Mahmud-Tralji%C4%87-1918-2002-%E2%80%93-Hroni%C4%8Dar-bo%C5%A1nja%C4%8Dke-kulture Hanefijski mezheb] Muharem Omerdić: ''Hafiz Mahmud Traljić (1918.-2002.) – Hroničar bošnjačke kulture'' 4. srpnja 2018. (pristupljeno 4. prosinca 2019.)</ref> Pripadao skupini književnika muslimanskog podrijetla između dvaju ratova koji su se za života opredjeljivali kao hrvatski književnici i koji su svojim ukupnim djelovanjem pripadali hrvatskoj književnosti.<ref>Marjanović, Mirko: Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas, Proslov autora. </ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 11:59, 23. ožujka 2022.
Mahmud Traljić (Sarajevo, 28. travnja 1918. - 28. prosinca 2003.), bosanskohercegovački. kulturni povjesničar, istraživač, profesor, islamski službenik [1] Pripadao skupini književnika muslimanskog podrijetla između dvaju ratova koji su se za života opredjeljivali kao hrvatski književnici i koji su svojim ukupnim djelovanjem pripadali hrvatskoj književnosti.[2]
Životopis
Rođen u uglednoj sarajevskoj obitelji. Po završenoj osnovnoj školi primljen je na školovanje u Gazi Husrev-begovu medresu. Nakon nje upisao se u Višu islamsku šerijatsko-teološku školu u Sarajevu 1940., na kojoj je diplomirao 1944. godine. Završivši studij zaposlio se u Gazi Husrev-begovoj knjižnici u kojoj je radio do 1947. godine, i usporedno je obnašao dužnost profesora u Gazi Husrev-begovoj ženskoj medresi te bio imam u sarajevskoj džamiji Sinan Vojvoda Hatun na Vratniku. Lipnja 1947. uhićen i u montiranom komunističkom procesu muslimanskim alimima, učenjacima i uglednim ljudima osuđen na na zatvorsku kaznu od 10 godina. Osuđen u skupini u kojoj su bili: Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Jusuf Tanović, Kasim Turković, Salih Udžvarić, Abdullah Dervišević, Ibrahim Karalić, Muharem Avdihodžić, Hasan Avdić, Mustafa Hebović i Hasan Ljevaković. Odrobijao je devet godina i osam mjeseci. Iz zatvora je izašao siječnja 1957. godine. Poznanstvo Hamdije Kreševljakovića sa Brankom Čulićem omogućilo mu je zaposliti se u Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici BiH u Sarajevu u odjel specijalističke zbirke, gdje je radio 27 godina sve do umirovljenja 1984. godine. Usporedno je bio imam u Ćurčića Jahja-pašinoj džamiji u Sarajevu, u kojoj je čuvao mihrab do 1996. godine. Bio je dugo godina počasno obnašao dužnosti nazira u Gazi Husrev-begovom vakufu te devrihana, džuzhana i sahibi-nokte u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Dugogodišnji predsjednik i redovni član Komisije za preslušavanje novih hafiza. Postavio je standard i pravila za učenje hifza. Bio je muhafiz mnogim našim današnjim hafizima. Bio je profesor kiraeta na Fakultetu islamskih nauka od 1987. pa do 1992. godine. Kad je otvoren poslijediplomski studij predavao je isti predmet poslijediplomcima. Najbolji poznavalac povijesti muslimanskih institucija i znamenitih muslimana u BiH i Sandžaku. Zadnjih godina života nije izlazio zbog slaba zdravlja. Umro je 28. prosinca 2003. godine. [1]
Djela
Trilogijom je osigurao si mjesto u kulturnoj povijesti BiH: [1]
- Istaknuti Bošnjaci (prvo izdanje: Zagreb, 1994., 191 str. i drugo dopunjeno i prošireno izdanje: El-Kalem, 1998., 345 str.)[1]
- Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti Bošnjaka, El-Kalem, Sarajevo, 1996., 152 str.)[1]
- Iz kulturne historije Bošnjaka, Travnik, 1999., 363 str.[1]