Karlo V., kralj Francuske: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m čišćenje redirekcija za infookvir monarh
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Karlo V., kralj Francuske'''-->{{Monarh
<!--'''Karlo V., kralj Francuske'''-->{{Infookvir monarh
| ime                  = Karlo V. Mudri
| ime                  = Karlo V. Mudri
| slika                = [[Datoteka:Charles V France.jpg|220px]]
| slika                = [[Datoteka:Charles V France.jpg|220px]]

Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 13:00

Karlo V. Mudri
Kralj Karlo V. Mudri
francuski kralj
Vladavina 8. travnja 1364.16. rujna 1380.
Krunidba 19. svibnja 1364.
Prethodnik Ivan II. Dobri
Nasljednik Karlo VI.
Supruga Ivana Burbonska
Djeca
Karlo VI.
Luj I., orléanski vojvoda
Katarina Valois
Dinastija Dinastija Valois
Otac Ivan II. Dobri
Majka Bona Luksemburška
Rođenje 21. siječnja 1338.
Smrt 16. rujna 1380.
Vjera rimokatolik

Karlo V. Mudri (Vincennes, 21. siječnja 1338. - Nogent-sur-Marne, 16. rujna 1380.), francuski kralj od 1364.1380. godine iz dinastije Valois.

Životopis[uredi]

Godine 1356. njegov otac, francuski kralj Ivan II. Dobri pao je u englesko zarobljeništvo, nakon čega je Karlo preuzeo vlast u zemlji kao regent. Njegovi pokušaji skupljanja otkupnine za oca su, osim strašnog ekonomskog pritiska na stanovništvo, završili neuspjehom. Novac nije uspio sakupiti niti sam Ivan II. po dolasku iz zarobljeništva.

Poslije očeve smrti 8. travnja 1364. godine, Karlo V. je napokon postao slobodan upravljati državom po svojoj želji. U prvom razdoblju vladavine mir s Englezima sklopljen u vrijeme dogovora o otkupu Ivana II. još uvijek je držao. U kratkom ratu pretenzije kralja Navarre Karla II. Nevaljalog na francusku krunu su blokirane, ali to više manje mirno razdoblje nije potrajalo.

Početkom sedamdesetih godina 14. stoljeća rat s Engleskom se nastavio s velikim uspjesima i još većim kritikama na način njegovog vođenja. Dok su mu otac i djed zagovarili velike odlučujuće bitke koje su na kraju gubili Karlo V. se borio neviteškim načinom. U trenutku pojavljivanja engleske vojske, francuska bi se raspršila izbjegavajući borbu. Taj način koji se pokazao efektnim u većini tadašnje Zapadne Europe je osuđen kao ne plemenitaški, kukavički. Još jedan razlog za takvu osudu se nalazio i u odbijanju ovog kralja da ikada otiđe na vojni pohod. On je na kraju bio uspješan, pošto se vojska kraljevstva podijelila na nekoliko manjih gotovo gerilskih odreda koji su vršili blokade gradova u rukama Engleske do trenutka njihove predaje. S druge strane velika vojska neprijatelja nikako nije mogla stići na vrijeme da spasi sve opsjednute gradove.

Takvo njegovo navodno kukavištvo udruženo s odbijanjem odlaska u križarski rat i dizanjem poreza za vojsku koja nikoga ne štiti (Francuska vojska je po svaku cijenu izbjegavala sukob s Engleskom) je dovelo do pobuna. Najvažnija od njih se desila u Parizu, ali stalne prijetnje vanjskog neprijatelja su rezultirale njihovim smirivanjima.


Pored ostalog kao veliki ljubitelj umjetnosti Karlo V. je osnovao prvu kraljevsku biblioteku (Bibliothèque du Roi).

Umro je 19. rujna 1380. godine, a naslijedio ga maloljetni sin Karlo VI.

Poveznice[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]