Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Aurel Benović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aurel Benović'''-->{{medalje vrh}}
{{medalje vrh}}
{{Medalje sport | [[Gimnastika]]}}
{{Medalje sport | [[Gimnastika]]}}
{{odličja| Svjetski gimnastički kup}}
{{odličja| Svjetski gimnastički kup}}

Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 02:04

Osvojene medalje
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Svjetski gimnastički kup
bronca Kopar 2019. parter
zlato Mersin 2019. parter

Aurel Benović (14. srpnja 2000.), hrvatski gimnastički reprezentativac, vježbač na parteru. [1]

Osvojio je brojna odličja na prvenstvima Hrvatske: u kadetskoj konkurenciji 2012. u Nedelišću 2012. osvojio je sedam odličja, u konkurenciji mlađih juniora 2013. u Ogulinu dva te 2014. na višebojskom prvenstvu broncu i u Belom Manastiru 4 odličja, u juniorskoj konkurenciji u Nedelišću 2015. pet odličja, 2016. u Sisku pet odličja te 2017. u Nedelišću na pojedinačnom prvenstvu zlato u parteru. Član hrvatske juniorske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Bernu 2016. godine i Europskom olimpijskom festivalu mladeži u Juri u Mađarskoj 2017. godine. Kao senior pobijedio je na prvenstvu Hrvatske u Sisku 2018. godine.[1]

Na Svjetskom gimnastičkom kupu u Dohi u Kataru bio je 11. i u Hrvatskoj u Osijeku 9., sve 2018. godine.[1] 2019. je u završnici Svjetskog kupa u slovenskom Kopru bio je brončani, a 1. rujna iste godine godine u završnici Svjetskog kupa u turskom Mersinu u vježbi na parteru osvojio je svoje prvo zlato.[2][3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 GD Osijek Aurel Benović (pristupljeno 27. rujna 2019.)
  2. Osijek031 Aurel Benović na Svjetskom kupu u Turskoj osvojio prvu seniorsku zlatnu medalju, 2. rujna 2019. (pristupljeno 27. rujna 2019.)
  3. Glas Slavonije K.L./H: Benović se pridružio Seligmanu i Markoviću, 2. rujna 2019. (pristupljeno 27. rujna 2019.)
Sadržaj