Irena Ugarska

Sveta Irena Ugarska
Ivan II. Komnen, Djevica Marija s Isusom i Irena
carica Bizanta
Suprug	Ivan II. Komnen
Djeca
Aleksije Komnen, sin Ivana II. Marija Komnena Andronik Komnen Ana Komnena Izak Komnen, sin Ivana II. Teodora Komnena Eudokija Komnena Manuel I. Komnen
Otac	Ladislav I. Sveti
Majka	Adelajda, kraljica Ugarske

Irena Ugarska (1088. – 13. kolovoza 1134.) je bila bizantska carica kao supruga cara Ivana II. Komnena.

Životopis

Bila je rođena kao ugarska princeza Piroska, kćer kralja Ladislava I. Svetog i kraljice Adelajde. Bila je unuka Bele I. Njezin je bratić bio Koloman.

Godine 1104. Irena se udala za Ivana, koji je kasnije (1118.-1143) vladao Bizantom kao car Ivan II. Komnen. Imali su osmero djece:

• Aleksije Komnen
• Marija Komnena
• Andronik Komnen
• Ana Komnena
• Izak Komnen
• Teodora Komnena
• Eudokija Komnena
• Manuel I. Komnen (car Bizanta 1143.-1180.)

Irena je bila posvećena odgoju djece i nije imala političkih uloga. Nakon dolaska u Carigrad, živjela je kao pripadnica Grčke pravoslavne crkve; u to vrijeme se crkveni raskol između istoka (pravoslavnih) i zapada (katolika) još nije činio onako dalekosežnim kako izgleda danas nakon gotovo tisuću godina.

Kao carica, davala je uzor u dobrotvornim djelima, podižući bolnice i domove za starce i mentalno bolesne. Podigla je velebnu trostruku crkvu Krista Pantokratora - Majke Božje nježne ("Eleusa") - Svetog Mihovila sa manastirom (danas su ostale samo ruševine). Nakon smrti svojega supruga, otišla je živjeti u samostan; poslije je na bolesničkoj bolesti na kojoj se spremala za smrt tražila da je oslovavaju sa “Xené” - „strankinja”. Umrla je 1134.

Mađarski izvori ponekad tvrde da je u Grčkoj (bila) štovana kao svetica; vjerojatno stoga što se njen lik i ime nalazi na raznim svetim slikama uz svece - međutim se na mozaike u crkvama pored svetaca često stavljalo i likove važnih darivatelja gradnje crkve - pa i onih iz carske kuće. Likove graditelja crkava prepoznajemo na tim prikazima po tome što u ruci drže kesu s darovanim novcem, svitke sa poveljama o darovanju zemljišta ili maketu same crkve; također i natpisi uz njihove likove ne sadrže naslov koji bi upućivao na status sveca, nego na njihovu socijalnu funkciju u zemaljskom životu.