Razlika između inačica stranice »Rudolf, vojvoda Recije«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Rudolf''' (latinski ''Ruadolfus'') bio je franački plemić iz Kuće [[Welfi|Welfa]] te vojvoda [[Recija|Recije]]. Njegov je otac bio [[Rudolf od Ponthieua]], zbog čega je Rudolf od Recije katkad zvan '''Rudolf II.''' kako bi ga se razlikovalo od oca. Rudolf od Recije vjerojatno je naslijedio svog bratića [[Konrad II. Mlađi|Konrada II. Mlađeg]] († 876.). | |||
Godine 864., Konrad je opisan kao vojvoda, kao i 890. Zvan je na latinskom ''Raeticarum vel Jurensium partium dux'', što znači da je bio i vladar [[Jura (kanton)|Jure]]. Prema teoriji, Rudolf je bio i grof [[Thurgau|Thurgaua]] i [[Zürich (kanton)|Züricha]]. | Godine 864., Konrad je opisan kao vojvoda, kao i 890. Zvan je na latinskom ''Raeticarum vel Jurensium partium dux'', što znači da je bio i vladar [[Jura (kanton)|Jure]]. Prema teoriji, Rudolf je bio i grof [[Thurgau|Thurgaua]] i [[Zürich (kanton)|Züricha]]. |
Trenutačna izmjena od 12:34, 24. ožujka 2022.
Rudolf (latinski Ruadolfus) bio je franački plemić iz Kuće Welfa te vojvoda Recije. Njegov je otac bio Rudolf od Ponthieua, zbog čega je Rudolf od Recije katkad zvan Rudolf II. kako bi ga se razlikovalo od oca. Rudolf od Recije vjerojatno je naslijedio svog bratića Konrada II. Mlađeg († 876.).
Godine 864., Konrad je opisan kao vojvoda, kao i 890. Zvan je na latinskom Raeticarum vel Jurensium partium dux, što znači da je bio i vladar Jure. Prema teoriji, Rudolf je bio i grof Thurgaua i Züricha.
Rudolf je podupirao Arnulfa Karantanskog, protiv kojeg se 890. pobunio Bernard, sin cara Karla Debelog. Bernarda je Rudolf ubio.
Rudolfov nasljednik bio je Burchard I., vojvoda Švapske.
Izvori
- Borgolte, Michael (1986). Die Grafen Alemanniens in merowingischer und karolingischer Zeit: Eine Prosopographie. Thorbecke
- Fleckenstein, Josef (1957). "Über die Herkunft der Welfen und ihre Anfänge in Süddeutschland". Unutar Gerd Tellenbach. Studien und Vorarbeiten zur Geschichte des grossfränkischen und frühdeutschen Adels. E. Albert. str. 7–136
- Jackman, Donald C. (2008). Ius hereditarium Encountered, II: Approaches to Reginlint. Editions Enlaplage
- Offergeld, Thilo (2001). Reges pueri: Das Königtum Minderjähriger im frühen Mittelalter. 2 vols.. Hanover
- Reuter, Timothy, ed. (1992). The Annals of Fulda. Manchester University Press
- Schmid, Karl (1986). "Von Hunfrid zu Burkard: Bemerkungen zur rätischen Geschichte aus der Sicht von Gedenkbucheinträgen". Geschichte und Kultur Churrätiens: Festschrift für Pater Iso Müller OSB zu seinem 85. Geburtstag. Disentis. str. 181–209
- Schneidmüller, Bernd (2000). Die Welfen: Herrschaft und Erinnerung (819–1252). Kohlhammer
- Tellenbach, Gerd (1957). "Exkurs über die ältesten Welfen im West- und Ostfrankenreich". Unutar Gerd Tellenbach. Studien und Vorarbeiten zur Geschichte des grossfränkischen und frühdeutschen Adels. E. Albert. str. 335–40