Razlika između inačica stranice »Proteoglikan«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Proteoglikan'''-->'''Proteoglikani''' su vrlo visoko [[glikolizacija|glikolizirane]] [[bjelančevina|bjelančevine]]<ref>{{MeshName|Proteoglycans}}</ref>. Bazni proteoglikan sastoji se od "jezgrene bjelančevine" s jednom ili više [[kovalentna veza|kovalentno]] prikačenih glikozaminoglikanskih (GAG) lanaca.<ref name="MeisenbergSimmons2006">{{Citiranje knjige|author1=Gerhard Meisenberg|author2=William H. Simmons|language=eng.|title=Principles of medical biochemistry|url=https://books.google.com/books?id=y2A0h64iNlcC&pg=PA243|accessdate=6 February 2011|year=2006|publisher=Elsevier Health Sciences|isbn=978-0-323-02942-1|pages=243–}}</ref> Točka privezivanja je [[serin]]ski (Ser) rezidual na koji se glikozaminoglikan združuje preko [[tetrasaharid]]nog mosta.
Proteoglikani''' su vrlo visoko [[glikolizacija|glikolizirane]] [[bjelančevina|bjelančevine]]<ref>{{MeshName|Proteoglycans}}</ref>. Bazni proteoglikan sastoji se od "jezgrene bjelančevine" s jednom ili više [[kovalentna veza|kovalentno]] prikačenih glikozaminoglikanskih (GAG) lanaca.<ref name="MeisenbergSimmons2006">{{Citiranje knjige|author1=Gerhard Meisenberg|author2=William H. Simmons|language=eng.|title=Principles of medical biochemistry|url=https://books.google.com/books?id=y2A0h64iNlcC&pg=PA243|accessdate=6 February 2011|year=2006|publisher=Elsevier Health Sciences|isbn=978-0-323-02942-1|pages=243–}}</ref> Točka privezivanja je [[serin]]ski (Ser) rezidual na koji se glikozaminoglikan združuje preko [[tetrasaharid]]nog mosta.


Sastavni su dio osnovne tvari [[vezivno tkivo|vezivnog tkiva]]. Nastaju vezanjem [[glikozaminoglikan]]a za [[središnji bjelančevinski lanac]]. Prevladava [[Ugljikohidrati|ugljikohidratni]] dio. [[Agrekan]] je najvažniji od svih proteoglikana u [[međustanična tvar|međustaničnoj tvari]].<ref name="pmfst">[http://mapmf.pmfst.unist.hr/attachments/article/1291/2.%20VEZIVNO%20TKIVO.ppt Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu] ''2. Vezivno tkivo'', slajd 13 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)</ref> Vrlo su [[hidrofilnost|hidrofilni]] sa slojem vezane vode oko sebe.<ref name="mefst">[http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/hista/Nastavni%20materijali/Farma/Vezivno_tkivo.ppt Medicinski fakultet u Splitu] ''Vezivno tkivo'', slajd 20 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)</ref>
Sastavni su dio osnovne tvari [[vezivno tkivo|vezivnog tkiva]]. Nastaju vezanjem [[glikozaminoglikan]]a za [[središnji bjelančevinski lanac]]. Prevladava [[Ugljikohidrati|ugljikohidratni]] dio. [[Agrekan]] je najvažniji od svih proteoglikana u [[međustanična tvar|međustaničnoj tvari]].<ref name="pmfst">[http://mapmf.pmfst.unist.hr/attachments/article/1291/2.%20VEZIVNO%20TKIVO.ppt Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu] ''2. Vezivno tkivo'', slajd 13 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)</ref> Vrlo su [[hidrofilnost|hidrofilni]] sa slojem vezane vode oko sebe.<ref name="mefst">[http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/hista/Nastavni%20materijali/Farma/Vezivno_tkivo.ppt Medicinski fakultet u Splitu] ''Vezivno tkivo'', slajd 20 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)</ref>

Trenutačna izmjena od 05:55, 24. ožujka 2022.

Proteoglikani su vrlo visoko glikolizirane bjelančevine[1]. Bazni proteoglikan sastoji se od "jezgrene bjelančevine" s jednom ili više kovalentno prikačenih glikozaminoglikanskih (GAG) lanaca.[2] Točka privezivanja je serinski (Ser) rezidual na koji se glikozaminoglikan združuje preko tetrasaharidnog mosta.

Sastavni su dio osnovne tvari vezivnog tkiva. Nastaju vezanjem glikozaminoglikana za središnji bjelančevinski lanac. Prevladava ugljikohidratni dio. Agrekan je najvažniji od svih proteoglikana u međustaničnoj tvari.[3] Vrlo su hidrofilni sa slojem vezane vode oko sebe.[4]

Mješavina glikoproteina i glikozaminoglikana koji povezuju stanice s vlaknima čini amorfnu osnovnu tvar vezivnog tkiva.[4] Osnovna tvar skupa s tkivnom tekućinom tvori međustaničnu tvar.[5]

Izvori

  1. MeSH Proteoglycans
  2. Gerhard Meisenberg; William H. Simmons (2006) (engl.). Principles of medical biochemistry. Elsevier Health Sciences. str. 243–. ISBN 978-0-323-02942-1. https://books.google.com/books?id=y2A0h64iNlcC&pg=PA243 Pristupljeno 6. veljače 2011. 
  3. Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu 2. Vezivno tkivo, slajd 13 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)
  4. 4,0 4,1 Medicinski fakultet u Splitu Vezivno tkivo, slajd 20 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)
  5. Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu 2. Vezivno tkivo, slajd 2 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)