Razlika između inačica stranice »China Zorrilla«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''China Zorrilla'''-->{{Filmski umjetnik
{{Filmski umjetnik
|ime            = China Zorrilla
|ime            = China Zorrilla
|slika          = China Zorrilla Uruguayan Actor.jpg
|slika          = China Zorrilla Uruguayan Actor.jpg

Trenutačna izmjena od 13:02, 8. svibnja 2022.

China Zorrilla
China Zorrilla
"China" Zorrilla, 1974.
Rodno ime Concepción Matilde Zorrilla de San Martín Muñoz
Rođenje 14. ožujka 1922. (Montevideo, Urugvaj)
Smrt 17. rujna 2014. (Montevideo, Urugvaj)
Godine rada 1948.2010.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti
China Zorrilla kao Emily Dickinson,The Belle of Amherst, 1980.

China Zorrilla, rođena kao Concepción Matilde Zorrilla de San Martín Muñoz (Montevideo, 14. ožujka 1922.Montevideo, 17. rujna 2014.), je bila urugvajska kazališna, filmska i televizijska glumica, redateljica, producentkinja i spisateljica.

Nakon duge karijere u urugvajskom kazalištu, Zorrilla je napravila preko 40 nastupa u argentinskim filmovima, kazališnim i televizijskim predstavama. U Urugvaju je djelovala tijekom 1950-ih i 1960-ih te se kasnije nastanila u Argentini gdje je živjela više od 35 godina. Sa 90 godina odlazi u mirovinu i vraća se u Urugvaju, gdje je i umrla 2014.

Životopis

Rani život

China je rođena u Montevideu u aristokratskoj urugvajskoj obitelji, kao druga od pet kćeri Gume Muñoz del Campo i kipara Joséa Luisa Zorrilla de San Martína. Cijenjeni urugvajski pjesnik, Juan Zorrilla de San Martín, je njezin djed po ocu. Njezina starija sestra, Guma Zorrilla (1919.-2001.), bila je poznata kazališna kostimografkinja u Urugvaju.

Odrasla je u Parizu s njezine četiri sestre. Nakon povratka u Montevideo, pohađala je školu Sagrado Corazon (Sveti Križ). Godine 1946. dobiva stipendiju i odlazi na Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti u Londonu, gdje je studirala pod vodstvom grčke glumice Katine Paxinou.[1]

Urugvaj

Povratkom u svoj rodni grad, Zorrilla ostvaruje kazališni debi u djelu The Tidings Brought to Mary (1948.). Odmah nakon toga, ona se pridružuje ansamblu Nacionalne komedije Urugvaja[2], koji su izvodili djela deset godina u Kazalištu Solís

Tijekom 1950-ih i 1960-ih, Zorrilla se pojavila u brojnim izvedbama kao što Filomena Marturano, Romeo i Julija, Macbeth, San Ivanjske noći te Tartuffe. Pojavila se i u djelima brojnih umjetnika kao što su: Peter Ustinov, Tirso de Molina, Lope de Vega, Henrik Ibsen, August Strindberg, J. B. Priestley, Ferenc Molnár, i drugi.

Nakon desetljeća provedenih u skupini Comedia Nacional, Zorrilla odlazi u Teatro de la Ciudad de Montevideo s glumcem Enriqueom Guarnerom i glumcem-književnikom Antoniom Larretaom. Skupina je krenula na turneju po Buenos Airesu, Parizu i Madridu, gdje su osvojili Španjolsku nagradu za kritiku.

Između 1964. i 1966. godine, Zorrilla živi u New Yorku, gdje je radila kao učiteljica francuskog i tajnica na Broadwayu. Kao dopisnik urugvajskog lista El País, pokrivala je događaje kao što je Filmski festival u Cannesu te neki drugi međunarodni događaji.

Argentina

Godine 1971. China Zorilla je napravila filmski debi glumeći "Donnu Natividad" u trećoj filmskoj verziji klasika Un Guapo del 900. Sljedećeg ljeta je napravila spektakularni zaokret zamjenjujući glumicu Anu Maríu Campoy u izvedbi Butterflies Are Free, koja je izvedena u Mar del Plati. Nakon toga je jedan dio života živjela u Buenos Airesu. Njezin boravak u Argentini podudara se sa civilnom i vojnom diktaturom u Urugvaju (1973.-1985.), koja ju je i prisilila da ostane u inozemstvu. Tijekom tog razdoblja, bilo joj je zabranjeno, od strane vojnog režima, da nastupa u urugvajskim kazalištima. Nakon povratka demokracije u Urugvaj (1980.), Zorrilla je napravila svoj pobjednički povratak u Teatro Solísu kada je glumila Emily Dickinson.[3]

Zorrilla je također adaptirala, režirala, producirala i drame i mjuzikle: Sluga dvaju gospodara (Goldoni), 12 ljutih muškaraca (Reginald Rose), Buha u uhu (Georges Feydeau) i Izgubljeni u Yonkersu (Neil Simon). Nakon debija 1971. godine kao "Majka Natividad" u filmu Un Guapó del 900, Zorrilla se pojavila u više od 40 argentinskih filmova. Godine 1984. osvojila je nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Havani.[4]

Smrt

Zorrilla je umrla 17. rujna 2014. godine od upale pluća u bolnici u Montevideu, Urugvaj, u dobi od 92. godine.[5] Vlada Argentine i Urugvaja proglasila je dva dana nacionalne žalosti nakon njezine smrti.

Izvori