Sintetski seizmogram: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sintetski seizmogram'''-->'''Sintetski seizmogrami''' koriste se u povezivanju bušotinskih i [[seizmika|seizmičkih]] [[podatak]]a, odnosno pripisivanje neke ili više slojnih granica nekom određenom refleksu na prikazima seizmičkih podataka.  
Sintetski seizmogrami''' koriste se u povezivanju bušotinskih i [[seizmika|seizmičkih]] [[podatak]]a, odnosno pripisivanje neke ili više slojnih granica nekom određenom refleksu na prikazima seizmičkih podataka.  


Usporedba terenskih seizmičkih snimaka i sintetskih seizmograma s primarnim i multiplim refleksima omogućuje identifikaciju obiju vrsta nailazaka već tijekom terenskih snimanja. Ulazni podatci upotrijebljeni u njihovoj izradi mogu se mijenjati radi [[analiza|analize]] utjecaja [[geologija|geološke]] građe (promjene debljine slojeva, njihova isklinjenja, promjena litološkog sastava) na seizmičke snimke. Analiza spomenutih utjecaja omogućuje i uvid u to kakve [[val]]ne oblike treba očekivati tijekom rutinskih terenskih snimanja.  
Usporedba terenskih seizmičkih snimaka i sintetskih seizmograma s primarnim i multiplim refleksima omogućuje identifikaciju obiju vrsta nailazaka već tijekom terenskih snimanja. Ulazni podatci upotrijebljeni u njihovoj izradi mogu se mijenjati radi [[analiza|analize]] utjecaja [[geologija|geološke]] građe (promjene debljine slojeva, njihova isklinjenja, promjena litološkog sastava) na seizmičke snimke. Analiza spomenutih utjecaja omogućuje i uvid u to kakve [[val]]ne oblike treba očekivati tijekom rutinskih terenskih snimanja.  

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 18:42

Sintetski seizmogrami koriste se u povezivanju bušotinskih i seizmičkih podataka, odnosno pripisivanje neke ili više slojnih granica nekom određenom refleksu na prikazima seizmičkih podataka.

Usporedba terenskih seizmičkih snimaka i sintetskih seizmograma s primarnim i multiplim refleksima omogućuje identifikaciju obiju vrsta nailazaka već tijekom terenskih snimanja. Ulazni podatci upotrijebljeni u njihovoj izradi mogu se mijenjati radi analize utjecaja geološke građe (promjene debljine slojeva, njihova isklinjenja, promjena litološkog sastava) na seizmičke snimke. Analiza spomenutih utjecaja omogućuje i uvid u to kakve valne oblike treba očekivati tijekom rutinskih terenskih snimanja.

Ulazni podatci za konstrukciju sintetskog seizmograma su karotažni dijagrami brzine i gustoće, a izlaz seizmički trag koji bi bio snimljen kod nultog razmaka izvor-prijamnik. Njegova se konstrukcija sastoji u izračunavanju akustičkih impedancija nabušenih slojeva množenjem podataka o brzini širenja seizmičkih valova u njima i njihovim gustoćama, zatim izračunavanju koeficijenata reflektiranja od slojnih granica iz izračunatih akustičkih impedancija, te u njihovoj konvoluciji s pretpostavljenim oblikom seizmičkog vala.

Sintetski seizmogrami mogu se izrađivati samo za primarne ili za primarne i multiple reflekse, dok se u njihovoj izradi vrlo rijetko uzimaju u obzir i neki drugi nailasci seizmičke energije. Uz konstrukciju sintetskog traga za nulti razmak izvora i prijamnika, rjeđe se izrađuju sintetski seizmogrami za različite udaljenosti izvora i prijamnika, tj. odmake (“offsete”).