Marko Budisavljević: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Marko je bio sin Manojla (1684) i unuk Tošin (1650). Šukununuci su mu bili: najveći hravtski znanstvenik [[Nikola Tesla]], hrvatski književnik i veliki župan [[Bude Budisavljević (hrvatski književnik)|Bude Budisavljević]], komandir austrougarske ratne mornarice [[Stanislav Budisavljević]]... Bio je krajiški nadporučnik (oberlajtnant) u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746, stacionairanoj u [[Gospić]]u. Sa svojom četom ličkih junaka prelazio je granicu ka turskoj teritoriji koja se protezala duž [[Plješivica|Plješivice]]. Posebno se istakao u ratu između Austrije i Turske 1787., kada je sa 500 graničara, među kojima su bila i njegova dva sina (Tomo i Petar) i još devet Budisavljevića, potukao tursku vojsku kod [[Ključ]]a. <ref>{{ | Marko je bio sin Manojla (1684) i unuk Tošin (1650). Šukununuci su mu bili: najveći hravtski znanstvenik [[Nikola Tesla]], hrvatski književnik i veliki župan [[Bude Budisavljević (hrvatski književnik)|Bude Budisavljević]], komandir austrougarske ratne mornarice [[Stanislav Budisavljević]]... Bio je krajiški nadporučnik (oberlajtnant) u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746, stacionairanoj u [[Gospić]]u. Sa svojom četom ličkih junaka prelazio je granicu ka turskoj teritoriji koja se protezala duž [[Plješivica|Plješivice]]. Posebno se istakao u ratu između Austrije i Turske 1787., kada je sa 500 graničara, među kojima su bila i njegova dva sina (Tomo i Petar) i još devet Budisavljevića, potukao tursku vojsku kod [[Ključ]]a. <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević|first= Aleksandar |authorlink= |title= Pleme Budisavljevića u Gornjoj krajini, str. 159. |year= 1890 |url= |publisher=|location= Novi Sad |id= }}</ref> Poslije te bitke dodijeljena mu je titula fon Prijedor. Za hrabrost i ratne zasluge austrijski car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II Habzburški]] dodijelio mu je plemićku titulu, grb i pravo na plemićki pridjevak (Ehrenwort) Prijedorski, na svečanosti u [[Beč]]u 26. srpnja 1787. godine. Car Josip II bio je sin [[Marija Terezija|Marije Terezije]] i car Svetog rimskog carstva, a kasnije nasljednik krunskih zemalja Ugarske i Češke. Na titulu su imali pravo i nasljednici - potomci i oni su je koristili. Tako je na spomeniku Stanislavu Budisavljeviću na austrougarskom [[Mornaričko groblje u Puli|Mornaričkom groblju]] u [[Pula|Puli]] na njemačkom jeziku, pored ostaloga ispisano i VON PRIEDOR, a vijest o vjenčanju Mine, kćerke velikog župana Bude, se u novinama objavljivalo pod navođenjem pl. (plemeniti) između imena i prezimena: ''...sa gdjicom Minom pl. Budisavljević, kćerkom presvjetlog gosp. Bude pl. Budisavljevića - Priedorskoga, velikog župana...'' <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Glasonoša, br. 28, 5.5.1908. |year=1908 |url= |publisher= |location=Karlovac|id= }}</ref> Grb koji je dodijeljen Marku ima štit čiji je oblik suvremeni francuski, sa dva okomita polja. Plavi (pravednost, odanost, istina, vjernost) dio štita ima zlatnog lava (neustrašivost, dostojanstvo, snaga, pravda) na zelenoj podlozi sa sabljom krivošijom u desnoj šapi, a iznad je zlatna šestokraka zvijezda. Zvijezda, sa pet, šest ili osam krakova, znak su posebne milosti vladara u znak priznanja za hrabrost, odanost u ratovima za obranu zemlje. Na crvenom (ljubav, hrabrost, velikodušnost, vojnička hrabrost, promišljenost u borbi, pobjednik u boju) polju je oklopljena desnica s mačem. Šljem - kaciga s nakitom (ukrasom) je sastavni dio grba, a sa strane šljema vise plaštevi. Iznad zlatne kacige je zlatna kruna oklopljena desnicom sa sabljom krivšoijom. | ||
Markov mlađi sin Petar (rođ. 1756) poginuo je s [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovom]] vojskom kod [[Verona|Verone]] [[1805.]] godine, a u Veroni je i ukopan. Stariji Markov sin [[Tomo Budisavljević|Tomo]] (rođ. 1750.) bio je pradjed [[Nikola Tesla|Nikole Tesle]], jer je njegova kćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. Bio je protojerej te ga je Napoleon odlikovao, kao i od car [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo II]]. <ref>{{ | Markov mlađi sin Petar (rođ. 1756) poginuo je s [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovom]] vojskom kod [[Verona|Verone]] [[1805.]] godine, a u Veroni je i ukopan. Stariji Markov sin [[Tomo Budisavljević|Tomo]] (rođ. 1750.) bio je pradjed [[Nikola Tesla|Nikole Tesle]], jer je njegova kćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. Bio je protojerej te ga je Napoleon odlikovao, kao i od car [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo II]]. <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 30., 31., 157., 181., 206. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref> | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 17:01
Marko plemeniti Budisavljević — Prijedorski, (rođen u Lici 1714) je bio hrvatski graničar, nadporučnik i austrijski plemić. Iz ugledne je ličke obitelji Budisavljević.
Životopis
Marko je bio sin Manojla (1684) i unuk Tošin (1650). Šukununuci su mu bili: najveći hravtski znanstvenik Nikola Tesla, hrvatski književnik i veliki župan Bude Budisavljević, komandir austrougarske ratne mornarice Stanislav Budisavljević... Bio je krajiški nadporučnik (oberlajtnant) u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746, stacionairanoj u Gospiću. Sa svojom četom ličkih junaka prelazio je granicu ka turskoj teritoriji koja se protezala duž Plješivice. Posebno se istakao u ratu između Austrije i Turske 1787., kada je sa 500 graničara, među kojima su bila i njegova dva sina (Tomo i Petar) i još devet Budisavljevića, potukao tursku vojsku kod Ključa. [1] Poslije te bitke dodijeljena mu je titula fon Prijedor. Za hrabrost i ratne zasluge austrijski car Josip II Habzburški dodijelio mu je plemićku titulu, grb i pravo na plemićki pridjevak (Ehrenwort) Prijedorski, na svečanosti u Beču 26. srpnja 1787. godine. Car Josip II bio je sin Marije Terezije i car Svetog rimskog carstva, a kasnije nasljednik krunskih zemalja Ugarske i Češke. Na titulu su imali pravo i nasljednici - potomci i oni su je koristili. Tako je na spomeniku Stanislavu Budisavljeviću na austrougarskom Mornaričkom groblju u Puli na njemačkom jeziku, pored ostaloga ispisano i VON PRIEDOR, a vijest o vjenčanju Mine, kćerke velikog župana Bude, se u novinama objavljivalo pod navođenjem pl. (plemeniti) između imena i prezimena: ...sa gdjicom Minom pl. Budisavljević, kćerkom presvjetlog gosp. Bude pl. Budisavljevića - Priedorskoga, velikog župana... [2] Grb koji je dodijeljen Marku ima štit čiji je oblik suvremeni francuski, sa dva okomita polja. Plavi (pravednost, odanost, istina, vjernost) dio štita ima zlatnog lava (neustrašivost, dostojanstvo, snaga, pravda) na zelenoj podlozi sa sabljom krivošijom u desnoj šapi, a iznad je zlatna šestokraka zvijezda. Zvijezda, sa pet, šest ili osam krakova, znak su posebne milosti vladara u znak priznanja za hrabrost, odanost u ratovima za obranu zemlje. Na crvenom (ljubav, hrabrost, velikodušnost, vojnička hrabrost, promišljenost u borbi, pobjednik u boju) polju je oklopljena desnica s mačem. Šljem - kaciga s nakitom (ukrasom) je sastavni dio grba, a sa strane šljema vise plaštevi. Iznad zlatne kacige je zlatna kruna oklopljena desnicom sa sabljom krivšoijom.
Markov mlađi sin Petar (rođ. 1756) poginuo je s Napoleonovom vojskom kod Verone 1805. godine, a u Veroni je i ukopan. Stariji Markov sin Tomo (rođ. 1750.) bio je pradjed Nikole Tesle, jer je njegova kćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. Bio je protojerej te ga je Napoleon odlikovao, kao i od car Franjo II. [3]