Razlika između inačica stranice »Ta Som«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
 
Redak 27: Redak 27:
{{izvori}}
{{izvori}}
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.
* Maurice Glaize, {{cite book
* Maurice Glaize, {{Citiranje knjige
   |last1= Glaize
   |last1= Glaize
   |first1= Maurice
   |first1= Maurice

Trenutačna izmjena od 05:11, 18. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Ta Som je maleni kmerski hram iz 12. stoljeća u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Kmerskog carstva Jayavarman VII. sjeveroistočno od Angkor Thoma i odmah istočno od hrama Neak Pean. Kralj ga je posvetio Budi i svome ocu Dharanindravarmanu II. (v. 1150.-1160.)[1].

Ta Som se sastoji od jednog svetišta na niskoj terasi, okružen trostrukim obzidom od kamena laterita, koji su otvoreni s dva niza gopura (monumentalni portali) križnog tlocrta s prostorijama na sve četiri strane i tornjem s isklesanim licima, kao na hramu Bayon. Unutarnje svetište ima križni tlocrt s trijemom na svakom krilu, okruženi s četiri kutna paviljona. S obje strane prilaznog puta s istoka nalazi se po jedna "knjižnica". Poput obližnjeg hrama Preah Khana i Ta Prohma, hram je uvelike obrastao u vegetaciju s brojnim drvećem koje raste između njegovih ruševina[2].

Od 1992. godine Ta Som je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a, a od 1998. godine World Monuments Fund (Svjetska spomenička fundacija, WMF)[3].

Izvori

  1. Dawn Rooney, Angkor (3. izdanje), 1999., Odyssey Publications Ltd.. str. 190.–191. ISBN 962-217-601-1.
  2. Smokva daviteljica u Ta Somu (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2011.
  3. Ta Som na stranicama WMF-a (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2011.