Razlika između inačica stranice »Sibirski ginseng«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
m (bny)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sibirski ginseng'''-->{{naslov u kurzivu}}
{{naslov u kurzivu}}
{{Taksokvir
{{Taksokvir
| boja        =lightgreen
| boja        =lightgreen

Inačica od 01:15, 14. travnja 2022.

Sibirski ginseng
Sibirski ginseng
Sibirski ginseng
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Apiales
Porodica: Araliaceae
Rod: Eleutherococcus
Vrsta: E. senticosus
Dvojno ime
Eleutherococcus senticosus
(Rupr. & Maxim.) Maxim.

Sibirski ginseng (lat. Eleutherococcus senticosus), ljekovita je biljka iz porodice Araliaceae. Raste u Kini, Koreji, Japanu i Sibiru, te ruskom dalekom istoku.

Opis

Eleuterokok je bodljikav grm visine od 2-2,5 do 4–5 m s brojnim stabljikama(do 25) koje su ravne, s lagano sivom korom, gusto prekrivene brojnim tankim trnjem usmjerenim prema dolje . U gornjim slojevima tla nalazi se jako razgranat cilindrični rizom s velikim brojem adventivnih korijena (duljina korijenskog sustava doseže 30 m).

listovi su na dugim peteljkama, ovalni, goli , oštro nazubljenog ruba. Cvjetovi su mali, sakupljeni u jednostavnim gronjama na krajevima grana,dvospolni. Plodovi su sferični, sjajni, crni , promjera 7–10 mm. Sjeme je oblika polumjeseca, žućkasto, dugo 3,5 do 8,5 mm . Cvijeta u srpnju i kolovozu; donosi plod u rujnu .

Uporaba u tradicionalnoj i službenoj medicini

U svrhu liječenja, kao ljekovita biljka koristi se korijen Eleutherococcus senticosusa ( lat. Rhizoma et radix Eleutherococci ). Rizomi se kopaju u jesen, od druge polovice rujna, kopaju se samo od biljke više od 1 m. Korijenje se brzo opere, izreže na komade i osuši na temperaturi od 70-80 °C . Sedam glikozida pronađeno je u korijenu , to su eleuterozidi A, B, B-1, C, D, E, F. U kristalnom obliku pet eleuterozida povezano je s lignanskim glikozidima . Osim toga, korijenje sadrži pektinske tvari, smole , antocijanine i 0,8% esencijalnog ulja . Eleuterokok ne sadrži saponine , za razliku od drugih biljaka iz porodice Araliaceae (posebice pravog ginsenga ). Kao lijek, registriran je u Rusiji .

Ima opće tonično i adaptogeno djelovanje, povećava nespecifičnu otpornost organizma. Ima stimulativni učinak na središnji živčani sustav , uklanja umor, razdražljivost, vraća i povećava tjelesnu i mentalnu učinkovitost, štiti od nepovoljnih čimbenika okoliša. Koristi se za asteniju , neurasteniju , oporavak (nakon somatskih i zaraznih bolesti), arterijsku hipotenzija , mentalni i fizički umor .

Korištenje može uzrokovati nuspojave u obliku alergijskih reakcija , nesanice , hipoglikemije , pa je lijek kontraindiciran u hipertenziji , povećanom uzbuđenju, akutnim zaraznim bolestima, infarktu miokarda , aritmijama , poremećajima spavanja i cerebrovaskularnoj patologiji. Također nije preporučljiv za trudnice , žene koje doje i djecu mlađu od 12 godina. Kod korištenja lijeka treba imati na umu da lijek poboljšava djelovanje stimulansa CNS i da je antagonist lijekova koji inhibiraju središnji živčani sustav (uključujući barbiturate , anksiolitike , antiepileptičke lijekove itd.). Ne uzimati duže od 3 tjedna bez prekida.Ne koristiti zajedno sa kavom i pićima koja sadrže kofein.

Jestivost

Mladi listovi,te pupovi ove biljke su jestivi .Od sušenih listova se može prirediti čaj.[1]

Dodatna literatura

Andrew Chevallier: Das große Lexikon der Heilpflanzen. Dorling Kindersley, Starnberg 2001, ISBN 3-8310-0167-7.

Vanjske poveznice

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Eleutherococcus+senticosus

Izvori