Razlika između inačica stranice »Preah Ko«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
 
Redak 27: Redak 27:
{{izvori}}
{{izvori}}
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.
* Maurice Glaize, {{cite book
* Maurice Glaize, {{Citiranje knjige
   |last1= Glaize
   |last1= Glaize
   |first1= Maurice
   |first1= Maurice

Trenutačna izmjena od 00:22, 18. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Preah Ko (kmerski za "Sveti bik") je najstariji kmerski hram u distriktu Roulos (druga dva su Bakong i Lolei) iz 9. stoljeća u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Indravarman I. i posvetio Šivi i kraljevskoj obitelji Kmerskog Carstva 879. godine. On je bio prvi od kraljevskih hramova prijestolnice Hariharalaya, prije nego je prijestolnica prebačena 15 km južnije u novoosnovani Yasodharapura (danas Angkor). Hram je ime dobio po skulpturi od pješčenjaka koja predstavlja Nandija, jedno od utjelovljenja Šive u obliku bika[1].

Preah Ko se sastoji od šest tornjeva od opeke koji su organizirani u dva reda po tri tornja, svaki zajedničkoj platformi od pješčenjaka. Svi su okrenuti prema istoku, a središnji prednji je najviši i posvećen je kralju Jayavarmanu II., osnivaču Kmerskog Carstva i Indravarmanovom stricu. Njemu lijevo je toranj Prithivindreshvara, kraljevog oca, dok je desno toranj Rudreshvara, njegovog djeda. Tri stražnja tornja su posvećena njihovim ženama. Na središnjem se nalaze bareljefi s figurama Šive.

Njemačka vlada je financirala obnovu tornjeva Preah Koa 1990-ih, a od 1992. godine on je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Izvori

  1. Preah Ko na art-and-archeology.com (engl.) Preuzeto 10. srpnja 2011.