More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{NPOV/provjeriti|autor=Demet}}'''Ivan Muhar''' ([[1867.]] - [[1966.]]), [[Hrvati u Srbiji|hrvatski]] trgovinski poduzetnik, rodom iz Like. Djelovao u [[Zemun]]u, ugledni Zemunac. Danas se dio Zemuna zove po braći Muharima. Kandidat za [[Dodatak:Popis hrvatskih pravednika među narodima|Pravednika među narodima]]. <ref name="Rukavina">[http://www.matica.hr/hr/336/hrvatska-strana-zemuna-20938/ Hrvatska revija br. 4] Vlatko Rukavina: ''Hrvatska strana Zemuna''. Matica hrvatska, Zagreb. 2004. (pristupljeno 19. siječnja 2019.)</ref><ref name="Spanovic">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/691/Hrvati-u-Zemunu:-Znamo-tko-su-nam-bili-preci,-slijedimo-njihov-put/ Hrvatska riječ] Dario Španović: Hrvati u Zemunu: Znamo tko su nam bili preci, slijedimo njihov put, broj 691, 14. rujna 2011. </ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 10:35
Ivan Muhar (1867. - 1966.), hrvatski trgovinski poduzetnik, rodom iz Like. Djelovao u Zemunu, ugledni Zemunac. Danas se dio Zemuna zove po braći Muharima. Kandidat za Pravednika među narodima. [1][2]
Životopis
Rođen 1867. godine. S bratom Mijatom (1865.-1902.) došao u u Zemun iz Like potkraj 19. st. Prvi je došao Ivan, kao pitomac, a ubrzo potom je stigao i njegov stariji brat. Ivan Muhar zaposlio se kod jednoga zemunskog trgovca - Židova, čije ime na žalost nije sačuvano i on mu je nakon nekog vremena dao kredit da otpočne samostalnu djelatnost. U međuvremenu, Mijat se razbolio od tuberkuloze i umro relativno mlad. Svoj prvi dućan, u kojem je prodavao sve i svašta, Ivan je otvorio na Senskom trgu (danas Trg Branka Radičevića). Ubrzo je skupio skroman kapital i njime kupio mali lokal »Dva tornja«, preko puta ulice. Muhar, po kome se cijeli dio Zemuna i danas zove, podignuvši veličanstveno zdanje, sve do kraja Drugoga svjetskog rata slovio je za jednog od najuspješnijih zemunskih trgovaca. Ilustrativna je anegdota o Muharu. Kada ga je jednom prilikom neki njegov prijatelj, ratar, prekorio što ne drži u dućanu i ono što treba poljoprivrednicima, npr. ralo, on ga je upitao »A da li tebi treba ralo?«. Budući da je dobio potvrdan odgovor, rekao je prijatelju da dođe sutra ujutro. I zaista, ralo je bilo u dućanu. Također, Ivan Muhar nikada nije zaboravio svojega prvoga gazdu - Židova, koji mu je omogućio da otpočne posao, pa je valjda zato sve vrijeme Drugog svjetskoga rata skrivao kod sebe obitelj Židova Leona Hajma, riskirajući tako i sudbinu svoju i svojih najbližih. Za sve vrijeme postojanja tvrtke, ona je nosila naziv »Braća Muhar« iako stariji Mijat u nastanku gotovo nije ni sudjelovao. [1]
Ivan Muhar oženio se Emilijom (1883-1970), kćeri Magdalene (1863-1931) i Sigmunda Ulriha (1854.-1918.), nadzornika zemunskog brzojava. Emilija je bila zaljubljena u jednoga husarskog časnika, ali je njezin praktični otac zaključio da je bolje kćer udati za vrijednog i radnog trgovca nego za neku »oficirsku smladu« kojoj mora dati i veliki miraz uz kćer, pa je tako Ivan Muhar dobio ženu iz ugledne obitelji, što je i njemu osobno podignulo ugled u Zemunu. Emilija je za svojim husarom patila cijelog života, ali je Ivanu bila dobra supruga i rodila mu troje djece: kćer Mirku (1905.-1980.), poslije udanu za zemunskoga gimnazijalca profesora Dušana Pavešića, i Zdenku (rođenu 1909), udanu najprije za Otona Jenča, a zatim za beogradskog inženjera Milorada Bijanića, te sina Ivana (1907.-1942.). On je studirao ekonomiju u belgijskom gradu Antwerpenu, a potom je zajedno s ocem vodio dućan, ali i vlastito predstavništvo »Orion« radija u Beogradu. Za vrijeme studija upoznao je Belgijanku Martu d’ Poter (1908.-1942.) kojom se poslije i oženio i s njom imao troje djece: Ivana (rođen 1933.), Dejana (1938.-1993.) i Nikol, udanu Mišić (rođena 1940.). [1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska revija br. 4 Vlatko Rukavina: Hrvatska strana Zemuna. Matica hrvatska, Zagreb. 2004. (pristupljeno 19. siječnja 2019.)
- ↑ Hrvatska riječ Dario Španović: Hrvati u Zemunu: Znamo tko su nam bili preci, slijedimo njihov put, broj 691, 14. rujna 2011.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.