Razlika između inačica stranice »Šiso«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 63: | Redak 63: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
[[Kategorija:Elsholtzieae]] | [[Kategorija:Elsholtzieae]] | ||
[[Kategorija:Ljekovito bilje]] | [[Kategorija:Ljekovito bilje]] | ||
Inačica od 05:58, 4. studenoga 2021.
| Šiso | |
|---|---|
 Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Potporodica: | Nepetoideae |
| Tribus: | Elsholtzieae |
| Rod: | Perilla L. |
| Vrsta: | P. frutescens |
| Dvojno ime | |
| Perilla frutescens (L.) Britton | |
Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.
Podrijetlo
Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.
Opis
Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.
Kemijski sastav
Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.[1]
Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.
Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.
Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje . Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.
Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.
Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.[2]
Ljekovitost
Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo) , i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.[3]
Jestivost
Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.[3]
Dodatna literatura
- Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.
Vanjske poveznice
P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens, sjemenke
_Britton_(AM_AK360555-3).jpg)
_seeds.jpg)
Izvori
- ↑ Hyo-Sun Shin, in Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:Citation/CS1/Utilities' not found., citing Tsuyuki et al. (1978)
- ↑ Ito, Michiho (2008). "Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy". Unutar Matsumoto, Takumi. Phytochemistry Research Progress. New York: Nova Biomedical Books. str. 13–30. ISBN 9781604562323. https://books.google.com/books?&id=l5Mo0M5CqQcC&oi=fnd&pg=PA13
- ↑ 3,0 3,1 https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens