Razlika između inačica stranice »Aurapten«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aurapten'''-->'''Aurapten''' je [[organski spoj]], koji sadrži 19 [[atom]]a [[ugljik]]a i ima molekularnu masu od 298,376 [[Atomska jedinica mase|atomskih jedinica mase]].
'''Aurapten''' je [[organski spoj]], koji sadrži 19 [[atom]]a [[ugljik]]a i ima molekularnu masu od 298,376 [[Atomska jedinica mase|atomskih jedinica mase]].


Aurapten je prvi put izoliran iz biljaka iz porodice [[agrumi|agruma]]. Ima  izuzetan učinak u prevenciji degnerativnih bolesti. U istraživanjima na pokusnim životinjama pokazao se kao kemozaštitno sredstvo kod [[Rak (bolest)|raka]] jetre, kože, jezika, jednjaka i debelog crijeva.<ref>Curini, M., Carvotto, G., Epifano, F. and Giannone, G. "Chemistry and Biological Activity of Natural and Synthetic Prenyloxycoumarins"(2006.), Current Medicinal Chemistry, 13, 199-222.</ref>
Aurapten je prvi put izoliran iz biljaka iz porodice [[agrumi|agruma]]. Ima  izuzetan učinak u prevenciji degnerativnih bolesti. U istraživanjima na pokusnim životinjama pokazao se kao kemozaštitno sredstvo kod [[Rak (bolest)|raka]] jetre, kože, jezika, jednjaka i debelog crijeva.<ref>Curini, M., Carvotto, G., Epifano, F. and Giannone, G. "Chemistry and Biological Activity of Natural and Synthetic Prenyloxycoumarins"(2006.), Current Medicinal Chemistry, 13, 199-222.</ref>

Trenutačna izmjena od 02:04, 8. svibnja 2022.

Aurapten je organski spoj, koji sadrži 19 atoma ugljika i ima molekularnu masu od 298,376 atomskih jedinica mase.

Aurapten je prvi put izoliran iz biljaka iz porodice agruma. Ima izuzetan učinak u prevenciji degnerativnih bolesti. U istraživanjima na pokusnim životinjama pokazao se kao kemozaštitno sredstvo kod raka jetre, kože, jezika, jednjaka i debelog crijeva.[1]

Osobine

Osobina Vrijednost
Broj akceptora vodika 3
Broj donora vodika 0
Broj rotacijskih veza 6
Koeficient particije 5,2
Topljivost -5,4
Polarna površina 35,5

Izvori

  1. Curini, M., Carvotto, G., Epifano, F. and Giannone, G. "Chemistry and Biological Activity of Natural and Synthetic Prenyloxycoumarins"(2006.), Current Medicinal Chemistry, 13, 199-222.

Dodatna literatura

  • Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001.), Organic chemistry, Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press, ISBN 0-19-850346-6
  • Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7.
  • Katritzky A. R., Pozharskii A. F. (2000.), Handbook of Heterocyclic Chemistry, Academic Press, ISBN 0080429882