Razlika između inačica stranice »Cirkus (Seurat)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
Redak 4: Redak 4:
| ime= Cirkus
| ime= Cirkus
| autor= [[Georges Seurat]]
| autor= [[Georges Seurat]]
| godina= [[1890.]]-[[1891.]]  
| godina= [[slikarstvo u 1890.|1890.]]-[[slikarstvo u 1891.|1891.]]  
| tip= ulje na platnu  
| tip= ulje na platnu  
| visina= 185
| visina= 185
Redak 26: Redak 26:
[[Kategorija:Muzej d'Orsay]]
[[Kategorija:Muzej d'Orsay]]
[[Kategorija:Slike iz 1890-ih]]
[[Kategorija:Slike iz 1890-ih]]
[[Kategorija:Cirkus]]

Inačica od 02:19, 13. travnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Cirkus (francuski: Le Cirque) je posljednja slika poentilista Georgesa Seurata koje je slikao od 1890. u svom postimpresionističkom stilu, ali je ostala nedovršenom prilikom njegove smrti u ožujku 1890. godine.

Kao takva izložena je na Salonu društva neovisnih umjetnika (Société des Artistes Indépendants) 1891. godine, a poslije je vraćena njegovoj majci. Kupio ju je umjetnik Paul Signac oko 1900., a od njega američki kolekcionar John Quinn, koji ju je donirao muzeju Louvre 1927. god. Od njegova osnutka, 1977. godine, izložena je u muzeju d'Orsay u Parizu.

Skica za sliku u ulju, 55 x 46 cm, Muzej d'Orsay

Djelo Cirkus je treće u nizu djela s tematikom cirkusa. Seurat je prije već slikao slična djela: Parada (1887.-88.) i Le Chahut (1889.-90.). Djelo prikazuje ženskog izvođača kako izvodi svoju točku na konju u Cirkusu Fernando. Cirkus je bio popularna zabava u Parizu, a usto se ovaj cirkus nalazio blizu Seuratova studija, tako da je imao priliku često ga posjećivati i inspirirati se izvedbama. Seurat koristi neo-impresionistički stil u koji uklapa pointilizam gdje točkice čistih stvaraju iluziju drugih boja. Djelom dominiraju bijela i tri primarne boje, uglavnom crvena, žuta i plava. Slika je podijeljena u dva prostora gdje umjetnici zauzimaju donji dio slike, gdje snažna krivulja i spirale stvaraju osjećaj pokreta, dok publika zauzima gornji lijevi dio, ograničena redovima klupa. Za osjećaj prostora su zaslužni klauni koji kao da padaju iza glavnih izvođača i prva dva reda tribina na kojima sjede bolje odjevena, bogatija, i šarenija publika[1].

Izvori

  1. Georges Seurat, Cirque, (Arhivirano 18. listopada 2016.) Musée d'Orsay (engl.) Pristupljeno 17. listopada 2016.