Američka gledičija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m no summary specified
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Američka gledičija'''-->{{naslov u kurzivu}}
{{naslov u kurzivu}}
{{Taksokvir
{{Taksokvir
| boja        =lightgreen
| boja        =lightgreen

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 08:59

Američka gledičija
Gledičija
Gledičija
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Rod: Gleditsia
Vrsta: G. triacanthos
Dvojno ime
Gleditsia triacanthos
L.
Raspon
Rasprostranjenost .
Rasprostranjenost .

Američka gledičija, (američki trnovac, trošiljkasti trnovac, judin trn, lažni rogač; lat. Gleditsia triacanthos) je stablo iz porodice lepirnjača (Fabaceae), jedna je od 15 vrsta u svome rodu. Prirodno stanište joj je središnji dio Sjeverne Amerike. U Europu je unešena u 17. stoljeću (London). Kod nas se koristi u hortikulturi, te kao medonosna biljka.

Sjevernoamerički Indijanci su slatku pulpu iz zrelih mahuna smatrali za poslasticu, a koristili su je i kao ljekovitu biljku.

U nekim se zemljama smatra invazivnom vrstom.

Opis[uredi]

Stablo visine do 30 metara. Grane i stablo trnoviti. Lišće spiralno raspoređeno, jednostavno ili dvostruko parno perasto, sa sitnim listićima. Cvjetovi sitni i zeleni, dvospolni ili jednospolni. Plodovi mahune, vrlo dugačke (30 – 40 cm, i široke do 4 cm) i plosnate, s kožastim ovojem, u zrelom stanju tamne smeđe boje.

Sastav[uredi]

Mladi listovi sadrže alkaloid triakantin( do 1 % ).Također sadrže i 100 – 400 mg% askorbinske kiseline.Mahune u kori sadrže antraglikozide ( oko 2,6 % ),identične onima sene,rabarbare i krkavine.[1]

Primjena u medicini[uredi]

Triakantin ima izrazito spazmolitičko djelovanja na organe glatke muskulature.Može se koristiti kod čira na želucu i dvanastercu,te kod kolitisa i kroničnog holecistisa.[1]

Dodatna literatura[uredi]

Philips, Roger. Trees of North America and Europe, Random House, Inc., New York ISBN 0-394-50259-0, 1979.

Vanjske poveznice[uredi]


Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 Cicin,N.N. Atlas lekarstvenih rastenij SSSR,Moskva 1962.,str.128