Razlika između inačica stranice »Antiteatar«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antiteatar''', smjer u drami 20. stoljeća koji je kulminirao 1960-ih i 1970-ih u djelima [[Samuel Beckett|Samuela Becketta]], [[Eugène Ionesco|Eugenea Ionesca]], [[Arthur Adamov|Arthura Adamova]], [[Jean Genet|Jeana Geneta]] i [[Harold Pinter|Harolda Pintera]].<ref name=HE/> Antiteatar napušta linearnu [[Dramaturgija|dramaturgiju]] i shemu uvod-kulminacija-rasplet. Odbacuje smisleni [[dijalog]] i verbalnu komunikaciju među likovima. Parodira [[Jezik|jezične]] konvencije te osnovne situacije svakodnevnice. U žanrovskom smislu, antiteatar nadilazi i [[Komedija|komediju]] i [[Tragedija|tragediju]] te prelazi u apsurd i [[crni humor]].<ref name=HE/> Mađarsko-britanski dramatičar [[Martin Esslin]] autor je najutjecajnije studije o antiteatru, pod naslovom "Teatar apsurda" (The Theatre of the Absurd, 1962). Antiteatar je ostavio traga u djelima hrvatskog pjesnika i dramatičara [[Radovan Ivšić|Radovana Ivšića]], koji se od 1950-ih kretao u krugovima [[Nadrealizam|nadrealista]] u Parizu.<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3122 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Antiteatar''] (pristupljeno 19. ožujka 2018.)</ref> | |||
==Vidi još== | ==Vidi još== |
Trenutačna izmjena od 08:59, 1. svibnja 2022.
Antiteatar, smjer u drami 20. stoljeća koji je kulminirao 1960-ih i 1970-ih u djelima Samuela Becketta, Eugenea Ionesca, Arthura Adamova, Jeana Geneta i Harolda Pintera.[1] Antiteatar napušta linearnu dramaturgiju i shemu uvod-kulminacija-rasplet. Odbacuje smisleni dijalog i verbalnu komunikaciju među likovima. Parodira jezične konvencije te osnovne situacije svakodnevnice. U žanrovskom smislu, antiteatar nadilazi i komediju i tragediju te prelazi u apsurd i crni humor.[1] Mađarsko-britanski dramatičar Martin Esslin autor je najutjecajnije studije o antiteatru, pod naslovom "Teatar apsurda" (The Theatre of the Absurd, 1962). Antiteatar je ostavio traga u djelima hrvatskog pjesnika i dramatičara Radovana Ivšića, koji se od 1950-ih kretao u krugovima nadrealista u Parizu.[1]
Vidi još
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Antiteatar (pristupljeno 19. ožujka 2018.)