Šargija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Šargija'''-->'''Šargija''' (od tur. sarki - istok) je tradicijsko [[žičano glazbalo|žičano]] narodno [[glazbalo]]. Narod ponegdje šargiju naziva tamburom. <ref name="HZ Soli-Svjetlo riječi">[https://hzsoli.blogspot.hr/2017/09/sargija-katolici-je-nekad-nisu-u-ruke.html Soli] Soli/Svjetlo riječi: ''Šargija – Katolici je nekad nisu u ruke uzimali '' rujna 2017. (pristupljeno 27. studenoga 2017.)</ref>
Šargija''' (od tur. sarki - istok) je tradicijsko [[žičano glazbalo|žičano]] narodno [[glazbalo]]. Narod ponegdje šargiju naziva tamburom. <ref name="HZ Soli-Svjetlo riječi">[https://hzsoli.blogspot.hr/2017/09/sargija-katolici-je-nekad-nisu-u-ruke.html Soli] Soli/Svjetlo riječi: ''Šargija – Katolici je nekad nisu u ruke uzimali '' rujna 2017. (pristupljeno 27. studenoga 2017.)</ref>


== Povijest ==
== Povijest ==

Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 08:59

Šargija (od tur. sarki - istok) je tradicijsko žičano narodno glazbalo. Narod ponegdje šargiju naziva tamburom. [1]

Povijest[uredi]

Vrlo je zastupljen u dinarskim krajevima. U njih je došao u vrijeme Osmanskog Carstva. Svirao se u većem dijelu Bosne: u Kraljevoj Sutjesci, okolici Travnika, Kreševa, Jajca, Žepča, Banje Luke, Usore, Tuzli, Derventi te cijeloj Bosanskoj Posavini. U tradiciju Bosne ušao je kao tursko glazbalo. Najvjerojatnije su ga svirali bosanski janjičari. U doba fra Grge Martića, kako je zapisao, kršćani šargiju nisu htjeli niti uzimati u ruke. Propašću osmanske vlasti krajem 19. stoljeća počinju ju svirati i katolici, većinom na selima. Malo pred Drugi svjetski rat počinje se uz šargiju koristiti i violina kao glazbena podloga uz pjevanje i igranje kola. U pojedinim mjestima, uz ta dva glazbala česte su i dvojnice koje su svirali pastiri čuvajući blago.[1]

Do u 20. stoljeće svečanosti nisu mogle biti bez kola i pjesme uz šargiju. Uglavnom se sviralo i pjevalo u svadbama, na sijelima, prelima te nedjeljom i blagdanima ispred crk­ve nakon mise. Šargija je bila i opuštanje nakon velikog rada: predenja vune, žetve pšenice, trganja i ljuštenja kukuruza vrijedni radnici okrunili bi dan radosnom pjesmom i kolom uz šargiju.[1]

Izrada i sviranje[uredi]

Izrađuje se od trešnjinog, orahovog, javorovog ili jasenovog drveta. Trzanjem terzijana (trzalice) o žice dobiva se zvuk. Terzijan (trzalica) je uglavnom bila od trešnjine kore ili od goveđeg roga. U krajevima gdje žive Hrvati uglavnom je imala 4 žice premda postoje šargije i s više žica, pa i do 12. Šargijaš ju najčeš­će nagađa (peri) troglasno po sluhu.[1]

Upotreba i popularna kultura[uredi]

Šargiju koriste Bosanci u izvođenju izvorne bosanske muzike. Tamburica/tambura je uglavnom povezana sa Hrvatima i nekim Srbima. Za popularizaciju šargije u novije vrijeme izuzetne zasluge imaju braća Ilija i Marko Begić iz Dervente, koji su tokom 45 godina djelovanja za Sarajevsku diskrografsku kuću Diskoton snimili desetke albuma i sa stotinama pjesama, punili dvorane, osvajali "zlatne","srebrene" i "platinaste" ploče.

Štimanje šargije[uredi]

Iskusni i dugotrajni svirači šargiju štimaju prema sluhu. Također se može štimati i preko raznih mobilnih aplikacija za štimanje gitare. Štimati se mogu na više različitih tonova, ovisi kako kojoj šargiji odgovara.


Često korištena štimanja na šargijama sa 5 žica (od prve prema petoj žici): A-A-A-D-G , G-G-G-C-F , G#-G#-G#-C#-F# , A-A-D-G-G , G-G-C-F-F ...

Štimanja na šargijama sa šest žica: A-A-A-D-G-G , G-G-G-C-F-F ...

Štimanja na šargijama sa četiri žice: A-A-D-G , G-G-C-F ...

Svirači[uredi]

Velečasni Filip Maršić , uz Marka Stojčića, najpoznatiji je svećenik koji pjeva izvorne pjesme i svira šargiju,[1] Izvorne skupine Odjek Lipnice, Šimo i Ivica, fra Zoran i fra Ivan Jaković, vlč. Marko Stojčić, Pepo i Ivan Jurić (sutješko-kakanjski kraj), Stanoja i Marko Marković, Perica Opačak, Kruno Ćorluka (Derventa) i dr.

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Soli Soli/Svjetlo riječi: Šargija – Katolici je nekad nisu u ruke uzimali rujna 2017. (pristupljeno 27. studenoga 2017.)