Razlika između inačica stranice »Ćevapi«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
 
Redak 21: Redak 21:
== Inačice ==
== Inačice ==
Poznati su u svim krajevima bivše [[SFRJ|Jugoslavije]] u kojima su vladali [[Osmanlije|Turci]], ali receptura nije svugdje ista – rabe se različite vrste mesa, poput telećeg, svinjskog i junećeg, ili kombinacija ove tri vrsta [[Meso|mesa]].
Poznati su u svim krajevima bivše [[SFRJ|Jugoslavije]] u kojima su vladali [[Osmanlije|Turci]], ali receptura nije svugdje ista – rabe se različite vrste mesa, poput telećeg, svinjskog i junećeg, ili kombinacija ove tri vrsta [[Meso|mesa]].
* U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] su dužine od 4 cm do 12 cm. Na područje [[Bosna|Bosne]], gdje su nacionalni specijalitet, ćevape su oko [[1500.]] uvezli [[Turci]]. Ćevapi se služe u [[kruh|krušnoj]] lepinji odnosno somunu koje se može po želji politi posebnim umakom koji daje posebnu aromu. Pripremaju se na više načina, a recepti su tajni. Poznatiji su ''sarajevski,'' ''banjalučki'', ''travnički ''i ''šiš-ćevap''. Ne koristi se svinjetina kao sastojak.
* U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] su dužine od 4 cm do 12 cm. Na područje [[Bosna|Bosne]], gdje su nacionalni specijalitet, ćevape su oko [[1500.]] uvezli [[Turci]]. Ćevapi se služe u [[kruh|krušnoj]] lepinji odnosno somunu koje se može po želji politi posebnim umakom koji daje posebnu aromu. Pripremaju se na više načina, a recepti su tajni. Poznatiji su ''[[sarajevski ćevap|sarajevski]],'' ''[[banjalučki ćevap|banjalučki]]'', ''[[travnički ćevap|travnički]] ''i ''[[šiš-ćevap]]''. Ne koristi se svinjetina kao sastojak.
 
*U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] su ćevapi dugi od 5 do 12 cm, od kombinacija mesa, ovisno o proizvođaču, poslužuju se sa lukom (ponekad s ajvarom), lepinjom - koja je namočena temeljcem i zapečena na plati i vrhnjem (iz Zagorja ili uvozni iz Srbije i Hercegovine).  Uz ćevape se tradicionalno pije pivo. U unutrašnjosti Hrvatske a posebno u Zagrebu se nakon rata popravila kvaliteta ćevapa zbog imigranata iz područja [[Bosna i Hercegovina|BiH]]. U Hrvatskoj postoji nekoliko lokalnih inačica ćevapa, od kojih su jedne tradicijske, poput [[požeški vinogradarski ćevap|požeških vinogradarskih ćevapa]], do novije poput [[mljevenik]]a.


*U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] su ćevapi dugi od 5 do 12 cm, od kombinacija mesa, ovisno o proizvođaču, poslužuju se sa lukom (ponekad s ajvarom), lepinjom - koja je namočena temeljcem i zapečena na plati i vrhnjem (iz Zagorja ili uvozni iz Srbije i Hercegovine).  Uz ćevape se tradicionalno pije pivo. U unutrašnjosti Hrvatske a posebno u Zagrebu se nakon rata popravila kvaliteta ćevapa zbog imigranata iz područja [[Bosna i Hercegovina|BiH]].
*U [[Bugarska|Bugarskoj]] i [[Rumunjska|Rumunjskoj]] ćevapi su dugački i imaju oko 15 cm pa i više.
*U [[Bugarska|Bugarskoj]] i [[Rumunjska|Rumunjskoj]] ćevapi su dugački i imaju oko 15 cm pa i više.



Trenutačna izmjena od 16:14, 11. siječnja 2023.

Ćevapi
Original Bosnian Cevapcici.JPG

Podrijetlo
Drugo ime ćevapčići
Regija/država Balkan
Detalji
Vrsta jela meso
Temperatura jela vruće
Glavni sastojci mljeveno meso

Ćevapi (tur. kebap "na komadiće izrezano meso" ili "nasjeckano meso"), poznati i kao ćevapčići, su jelo od mljevenog mesa, popularno u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Balkana još od doba Osmanskog Carstva.

Inačice

Poznati su u svim krajevima bivše Jugoslavije u kojima su vladali Turci, ali receptura nije svugdje ista – rabe se različite vrste mesa, poput telećeg, svinjskog i junećeg, ili kombinacija ove tri vrsta mesa.

  • U Hrvatskoj su ćevapi dugi od 5 do 12 cm, od kombinacija mesa, ovisno o proizvođaču, poslužuju se sa lukom (ponekad s ajvarom), lepinjom - koja je namočena temeljcem i zapečena na plati i vrhnjem (iz Zagorja ili uvozni iz Srbije i Hercegovine). Uz ćevape se tradicionalno pije pivo. U unutrašnjosti Hrvatske a posebno u Zagrebu se nakon rata popravila kvaliteta ćevapa zbog imigranata iz područja BiH. U Hrvatskoj postoji nekoliko lokalnih inačica ćevapa, od kojih su jedne tradicijske, poput požeških vinogradarskih ćevapa, do novije poput mljevenika.

Prateći specijalitet su "đulbastije ili bugarski ćevapi" koje se pripremaju na sličan način kao obični ćevapi, s tim što se ćevapi spljošte tako da izgledaju kao male pljeskavice i služe se obavezno u kajmaku, a kao prilog poslužuje se crveni luk.

  • U Srbiji ćevapi su nešto duži, oko 10 cm, a poznati su i oni pripremljeni u Leskovcu. Ne služe se u lepinji (zato se niti ne jedu "usput") već isključivo na tanjuru, obično sa lukom. U Leskovcu se nazivaju ć(e)vapčići, što je samo formalni deminutiv, čest u tom kraju.

Galerija

Vanjske poveznice