Razlika između inačica stranice »Antonio Larreta«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir filmski umjetnik | |||
|ime = Antonio Larreta | |ime = Antonio Larreta | ||
|slika = | |slika = | ||
Trenutačna izmjena od 11:06, 1. svibnja 2022.
| Antonio Larreta | |||||||
| Rodno ime | Gualberto José Antonio Rodríguez Larreta Ferreira | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Rođenje | 14. prosinca 1922. | ||||||
| Smrt | 19. kolovoza 2015. | ||||||
| Pseudonim(i) | Taco | ||||||
| Zanimanje | pisac, prevoditelj, novinar, filmski i kazališni glumac, kritičar i scenarist | ||||||
| Godine rada | 1973. - 2015. | ||||||
| |||||||
| Portal o životopisima | |||||||
| Portal o filmskoj umjetnosti | |||||||
Gualberto José Antonio Rodríguez Larreta Ferreira (Montevideo, 14. prosinca 1922. - Montevideo, 19. kolovoza 2015.) poznatiji kao Antonio Larreta ili Taco Larreta bio je urugvajski pisac, prevoditelj, novinar, filmski i kazališni glumac, kritičar i scenarist.[1][2]
Životopis
Rođen je u Montevideu, gdje je živio radio cijeli život. Usavršavao se na kazališnim školama u Argentini i Brazilu. Pisao je scenarije za španjolske, argentinske i urugvajske filmove i sapunice.[3]
Bavio se i novinarstvom. Pisao je filmske kritike i recenzije za urugvajski tjednik Marcha (1963. - 1966.) i novine El País (1948. - 1959.).
Tijekom vojne diktature u Urugvaju živio je u izgnanstvu u Španjolskoj. Od 1972. do 1985. boravio je u Madridu, gdje je pisao scenarije i glumio u španjolskim komedijama i sapunicama.
1980. izdavačka kuća Premio Planeta izdala je prvo izdanje njegovog romana Volavérunt[2], prema kojem je Bigas Luna snimio igrani film 1999. godine.[4]
Umro je u rodnom Montevideu 19. kolovoza 2015. u 92. godini života.[2]
Izabrana djela
- 1976. - 1979.: scenarij sapuniceCurro Jiménez (TVE1) i knjiga snimanja
- 1980. Volavérunt (Planeta)
- 1986. Juan Palmieri Librosur)
- 1988. The last portrait of the Duchess of Alba (Adler & Adler)
- 1988. Las maravillosas (Ediciones Trilce)
- 1999. A todo trapo. A propósito de Villanueva Saravia (Ediciones de la Plaza)
- 2002. El Guante (Planeta)
- 2002. El jardín de invierno
- 2004. Ningún Max (Planeta)
- 2005. El sombrero chino (Editorial Fin de Siglo)
- 2007. Hola, che (Editorial Fin de Siglo)
Nagrade
- 1961. - Glumačka nagrada u Madridu za izvedbu komada Porfiar hasta Morir španjolskog drmaturga Lope de Vege
- 1971. - Književna nagrada "Casa de las Américas" za kazališni komad Juan Palmieri
- 1980. - Književna nagrada "Premio Planeta de Novela" za roman Volavérunt[2][4]
- 1992. - Nagrada Goya za najbolji prilagođeni scenarij za uprizorenje španjolskog romana u nastavcima El maestro de esgrima
Izvori
- ↑ El País, nepotpisano, "Falleció el actor Antonio "Taco" Larreta", objavljeno 19. kolovoza 2015., pristupljeno 10. lipnja 2016. (šp.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 El País, Juan de Marsilio, "Prosista exquisito", objavljeno 6. studenog 2015., pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
- ↑ El País, Guillermo Zapiola, "Estrenan una película argentina que protagoniza Antonio Larreta" objavljeno 8. listopada 2009., pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
- ↑ 4,0 4,1 duiops. met, nepotpisano, "Volavérunt", pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
Vanjske poveznice
- Antonio Larreta na IMDb-u (engl.)