Razlika između inačica stranice »Aljoša Asanović«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aljoša Asanović'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Aljoša Asanović'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                    = Aljoša Asanović
| ime                    = Aljoša Asanović
| slika                  = [[Datoteka:Asanovic.JPG|200px|center]]
| slika                  = [[Datoteka:Asanovic.JPG|200px|center]]

Inačica od 23:55, 16. studenoga 2021.

Aljoša Asanović

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Aljoša Asanović
Nadimak Vatreni lakat
Rođenje 14. prosinca 1965.
Položaj veznjak
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1984.
1984.1990.
1990.1991.
1991.1992.
1992.1994.
1994.1995.
1995.
1996.1997.
1997.1998.
1998.2000.
2000.
2001.
2001.2002.
RNK Split
Hajduk Split
Metz
Cannes
Montpellier
Hajduk Split
Real Valladolid
Derby County
Napoli
Panathinaikos
Austria Beč
Sydney United
Hajduk Split

0176 00(42)
0035 00(13)
0028 000(7)
0043 00(10)
0033 000(8)
0008 000(1)
0038 000(5)
0015 000(0)
0044 000(9)
0000 000(0)
0004 000(1)
0001 000(0)
Reprezentativna karijera
1987.1988.
1990.2000.
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0003 000(0)
0062 000(3)
Trenerska karijera
2004.2005.
2006.2012.
2012.2013.
2017.-
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21 (pom. trener)
Flag of Croatia.svg Hrvatska (pom. trener)
Lokomotiv Moskva (pom. trener)
Melbourne Knights
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 5. kolovoza 2017.

Portal o životopisima
Portal o športu

Aljoša Asanović (Split, 14. prosinca 1965.), hrvatski bivši nogometaš i sadašnji trener. Rođeni Splićanin prvi nastup za splitske Bile imao je 1984. na Trofeju Marjana, popularnom klupskom turniru koji se svake godine održavao na Poljudu.[1]

Igračka karijera

Bio je vezni igrač, a najviše se isticao sjajnim dodavanjima i nepredvidljivim zadnjim pasom od kojih se pamti dodavanje Davoru Šukeru u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. protiv Francuske kada je prebacio cijelu obranu kasnijih svjetskih prvaka i asistirao za pogodak.

Igračke karakteristike

Izniman kreator igre s neočekivanim rješenjima u napadačkim akcijama. Poznat po umješnom građenju lopte.[2]

Klupska karijera

Aljoša Asanović igrao je u sveukupno 11 klubova. Nogometnu karijeru započeo je u splitskom Hajduku, a prvi put za Hajduk zaigrao je na Trofeju Marjana 1984. godine. U sezoni 1983./84. proveo je 6 mjeseci na posudbi u tadašnjemu drugoligašu Splitu.[2] Vrativši se u Hajduk tu ostaje do 1990. godine, nakon toga po jednu sezonu odigrao u francuskim klubovima Metzu (1990./91.) i Cannesu (1991./92.). Od 1992. do 1994. godine igra u Montpellieru. U Hajduk se ponovno vratio 1994. i povratak obilježio izvrsnim igrama u Ligi prvaka te osvojivši hrvatsko prvenstvo i kup. Sljedeću sezonu provodi u španjolskom klubu Valladolidu (1995.), nakon toga igra dvije sezone u engleskom klubu Derby Countyju (1996.-98.), zatim 6 mjeseci u Napoliju (1998.) i još 2 sezone u grčkom klubu Panathinaikosu (1999.-2000.). Godine 2000. prešao je u bečku Austriju, ali je ugovor raskida zbog ozljede. Zadnju utakmicu u karijeri, za inozemni klub, odigrao je za klub australskih Hrvata, Sydney United. Nogometnu karijeru završio je u dresu splitskog Hajduka iz kojeg je ponikao i gdje se čak tri puta vraćao.

Reprezentativna karijera

Za A reprezentaciju Jugoslavije između 1987. i 1988.[2] odigrao je 3 utakmice.[2][3] Bio je jedan od najboljih i svakako najvažnijih reprezentativaca za vrijeme najvećih uspjeha Hrvatske u nogometu. Sakupio je 62 utakmice u dresu reprezentacije, a postigao je 3 zgoditka,[3] od kojih je njegov prvijenac bio i prvi zgoditak obnovljene Hrvatske nogometne reprezentacije, 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. Nastupio je na europskom prvenstvu 1996., te svjetskom prvenstvu 1998. kada se okitio brončanom medaljom. Posljednju utakmicu u nacionalnom dresu odigrao je protiv Francuske 28. lipnja 2000. godine.

Trenerska karijera

Trenersku karijeru počeo je kao pomoćni trener u hrvatskoj U-21 reprezentaciji. Samostalno je kao trener bio za kormilom hrvatske U-21 momčadi, koju je preuzeo nakratko kako bi zamijenio Slavena Bilića koji zbog operacije nije mogao voditi momčad. Igralo se doigravanje za put na europsko prvenstvo protiv Srbije i Crne Gore, a Hrvatska je poražena 3:1 u Beogradu, te 2:1 u Velikoj Gorici. Asanović je bio kažnjen zbog svađe sa sucem u Beogradu, te je uzvratni susret pratio sa tribina. Godine 2007. postao je vlasnikom UEFA-Pro licence.[4] U listopadu 2017. preuzima Melbourne Knights ,klub iz Australije.[5]

Radio je kao pomoćni trener u stožeru hrvatske reprezentacije vođene Slavenom Bilićem.

Nagrade i priznanja

Individualna

Klupska

Hajduk Split

Reprezentativna

Hrvatska

Zanimljivosti

  • Aljoša Asanović jedan je od svjetskih igrača koji su svojoj nogometnoj karijeri igrali za dvije ili više reprezentacija.[6]
  • Knjiga Vatreni lakat - sjećanja Aljoše Asanovića, priča o deset godina hrvatske nogometne reprezentacije, koju je ispričao Aljoša Asanović a koju je napisao novinar Vjesnika Andrija Kačić-Karlin imala je promociju u 17 zemalja diljem svijeta.[7]

Statistika u Hajduku

Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 176 42
Kup 24 8
Superkup 1 0
Međunarodne 30 5
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 231 55
Prijateljske 125 53
Sveukupno 356 108

Prvi nastup u prvoj momčadi Hajduka bio mu je u Splitu protiv Vojvodine iz Novog Sada, u prvenstvenoj utakmici 19. kolovoza 1984. Nastupio je u početnom sastavu. Utakmica je završila sa visokih 5:1 za Hajduk pogocima Zlatka Vujovića (2), Čelića, Zorana Vujovića i Gudelja.

Izvori

Vanjske poveznice