Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kritika ciničkog uma: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kritika ciničkog uma'''-->'''''Kritika ciničkog uma''''' je knjiga njemačkog [[filozof]]a [[Peter Sloterdijk|Petera Sloterdijka]], objavljena u dva dijela 1983., pod njemačkim nazivom ''Kritik der zynischen Vernunft''. U knjizi se raspravlja o filozofskom i popularnom [[cinizam|cinizmu]] kao o socijalnom fenomenu u europskoj povijesti.  
''Kritika ciničkog uma''''' je knjiga njemačkog [[filozof]]a [[Peter Sloterdijk|Petera Sloterdijka]], objavljena u dva dijela 1983., pod njemačkim nazivom ''Kritik der zynischen Vernunft''. U knjizi se raspravlja o filozofskom i popularnom [[cinizam|cinizmu]] kao o socijalnom fenomenu u europskoj povijesti.  


U prvom dijelu ''Kritike ciničkog uma'', Sloterdijk iznosi svoje filozofske teze. U drugom djelu koristi ove teze da bi izgradio [[Fenomenologija|fenomenologiju]] djelovanja koja utjelovljuje brojne aspetkt cinizma kako se pojavljuju u različitim oblicima javne rasprave. U oba dijela, veza između teksta i slike je integralni dio filozofske rasprave.  
U prvom dijelu ''Kritike ciničkog uma'', Sloterdijk iznosi svoje filozofske teze. U drugom djelu koristi ove teze da bi izgradio [[Fenomenologija|fenomenologiju]] djelovanja koja utjelovljuje brojne aspetkt cinizma kako se pojavljuju u različitim oblicima javne rasprave. U oba dijela, veza između teksta i slike je integralni dio filozofske rasprave.  

Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 15:52

Kritika ciničkog uma je knjiga njemačkog filozofa Petera Sloterdijka, objavljena u dva dijela 1983., pod njemačkim nazivom Kritik der zynischen Vernunft. U knjizi se raspravlja o filozofskom i popularnom cinizmu kao o socijalnom fenomenu u europskoj povijesti.

U prvom dijelu Kritike ciničkog uma, Sloterdijk iznosi svoje filozofske teze. U drugom djelu koristi ove teze da bi izgradio fenomenologiju djelovanja koja utjelovljuje brojne aspetkt cinizma kako se pojavljuju u različitim oblicima javne rasprave. U oba dijela, veza između teksta i slike je integralni dio filozofske rasprave.

Sloterdijk stalno ukazuje na etimiološku glasovnu promjenu od "K" u grčkoj riječi kunikos prema "C" u modernoj riječi cinik kao podršku za svoje teze: Originalna grčka škola ciničke filozofije je osnovana kao podverzija starogrčke Akademije i kao izraz nemoći općeg stanovništva, dok u modernom industrijskom i sadašnjem post-industrijskom sustavu, ovaj pojam se degradira primjenjujući ga primarno na merkantilističku razmjenu mjenjivih roba, uključujući i ideje. Sloterdijk ilustrira svoje stajalište kroz aktivnosti agenata i duplih-agenta, koji prema njemu utjelovljuju današnji cinizam kao inkarnaciju taktičnog razmišljanja, pragmatičnog manevriranja, utišavanja i šutnje. Sloterdijk zaključuje da istinska spoznaja u duhu Kantovih djela Beantwortung der Frage: Was ist Aufklärung? i Zum ewigen Frieden. Ein philosophischer Entwurf nikada nije ni postojala.