Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bečki listići: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bečki listići'''-->[[Datoteka:Bečki listići.JPG|mini|desno|299px|'''Bečki listići''']]
[[Datoteka:Bečki listići.JPG|mini|desno|299px|'''Bečki listići''']]
'''Bečki listići''' su najstariji [[spomenik]] [[Hrvatska|hrvatske]] [[Liturgija|liturgijske]] [[književnost]]i na [[Hrvatskoslavenski jezik|hrvatskoslavenskom jeziku]] i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva [[pergament]]na lista ispisana formativnom [[Glagoljica|glagoljicom]] potječu s kraja [[11. stoljeće|XI.]] ili početka [[12. stoljeće|XII. st]]. Našao ih je i opisao [[Vatroslav Jagić]] ([[1890.]]). Čuvaju se u Narodnoj (nekadanjoj Dvorskoj) biblioteci u [[Beč]]u, pa im otuda i naziv. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije (prva Pavlova poslanica Korinćanima 4,9–16), tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili [[misionar]]i. Bečki listići povezani su sadržajno s Kijevskim listićima, češko-moravskim crkvenoslavenskim spomenikom iz [[10. stoljeće|X. st.]], što svjedoči da dodiri češke i [[Hrvatska kultura|hrvatske kulture]] sežu u [[11. stoljeće|XI.]] ili čak u [[10. stoljeće|X. st.]] Te spomenike povezuje i tzv. liturgija [[Sveti Petar|svetoga Petra]]. Riječ je o liturgiji koja se proširila po [[Ilirik]]u, a nastala je prevođenjem latinske mise svetoga Grgura na [[grčki jezik|grčki]]. Tragovi te liturgije vidljivi su u hrvatskoglagoljskim [[misal]]ima još u [[14. stoljeće|XIV.]] i [[15. stoljeće|XV. st.]]
'''Bečki listići''' su najstariji [[spomenik]] [[Hrvatska|hrvatske]] [[Liturgija|liturgijske]] [[književnost]]i na [[Hrvatskoslavenski jezik|hrvatskoslavenskom jeziku]] i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva [[pergament]]na lista ispisana formativnom [[Glagoljica|glagoljicom]] potječu s kraja [[11. stoljeće|XI.]] ili početka [[12. stoljeće|XII. st]]. Našao ih je i opisao [[Vatroslav Jagić]] ([[1890.]]). Čuvaju se u Narodnoj (nekadanjoj Dvorskoj) biblioteci u [[Beč]]u, pa im otuda i naziv. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije (prva Pavlova poslanica Korinćanima 4,9–16), tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili [[misionar]]i. Bečki listići povezani su sadržajno s Kijevskim listićima, češko-moravskim crkvenoslavenskim spomenikom iz [[10. stoljeće|X. st.]], što svjedoči da dodiri češke i [[Hrvatska kultura|hrvatske kulture]] sežu u [[11. stoljeće|XI.]] ili čak u [[10. stoljeće|X. st.]] Te spomenike povezuje i tzv. liturgija [[Sveti Petar|svetoga Petra]]. Riječ je o liturgiji koja se proširila po [[Ilirik]]u, a nastala je prevođenjem latinske mise svetoga Grgura na [[grčki jezik|grčki]]. Tragovi te liturgije vidljivi su u hrvatskoglagoljskim [[misal]]ima još u [[14. stoljeće|XIV.]] i [[15. stoljeće|XV. st.]]



Posljednja izmjena od 26. prosinac 2024. u 02:35

Bečki listići

Bečki listići su najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskoslavenskom jeziku i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva pergamentna lista ispisana formativnom glagoljicom potječu s kraja XI. ili početka XII. st. Našao ih je i opisao Vatroslav Jagić (1890.). Čuvaju se u Narodnoj (nekadanjoj Dvorskoj) biblioteci u Beču, pa im otuda i naziv. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije (prva Pavlova poslanica Korinćanima 4,9–16), tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili misionari. Bečki listići povezani su sadržajno s Kijevskim listićima, češko-moravskim crkvenoslavenskim spomenikom iz X. st., što svjedoči da dodiri češke i hrvatske kulture sežu u XI. ili čak u X. st. Te spomenike povezuje i tzv. liturgija svetoga Petra. Riječ je o liturgiji koja se proširila po Iliriku, a nastala je prevođenjem latinske mise svetoga Grgura na grčki. Tragovi te liturgije vidljivi su u hrvatskoglagoljskim misalima još u XIV. i XV. st.

Izvori

Literatura

  • Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 69, ISBN 953-96657-3-6

Vanjske poveznice