Grigorij Ordžonikidze: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Rođen u je Gruziji [[1886.]] godine u gruzijskoj plemićkoj obitelji. Studirao je na medicinskom fakultetu. Postao je boljševik i [[Josif Staljin|Staljinov]] suborac. Živio je u Njemačkoj, da bi se 1907. vratio u [[Rusko Carstvo|Rusiju]] i smjestio u grad [[Baku]], ali je iste godine uhićen jer je bio član Socijaldemokratske stranke te je deportiran u [[Sibir]].<ref name="biography"/> Tri godine kasnije je pobjegao i otišao živjeti u Parizu. 1912. Ordžonikidze i Staljin su se vratili u [[Petrograd]]. Tamo je opet uhićen i osuđen na tri godine teškog rada. Kada je 1917. izbila [[Listopadska revolucija]], vratio se u Petrograd i ponovno sastao sa Staljinom.<ref name="biography"/> | Rođen u je Gruziji [[1886.]] godine u gruzijskoj plemićkoj obitelji. Studirao je na medicinskom fakultetu. Postao je boljševik i [[Josif Staljin|Staljinov]] suborac. Živio je u Njemačkoj, da bi se 1907. vratio u [[Rusko Carstvo|Rusiju]] i smjestio u grad [[Baku]], ali je iste godine uhićen jer je bio član Socijaldemokratske stranke te je deportiran u [[Sibir]].<ref name="biography"/> Tri godine kasnije je pobjegao i otišao živjeti u Parizu. 1912. Ordžonikidze i Staljin su se vratili u [[Petrograd]]. Tamo je opet uhićen i osuđen na tri godine teškog rada. Kada je 1917. izbila [[Listopadska revolucija]], vratio se u Petrograd i ponovno sastao sa Staljinom.<ref name="biography"/> | ||
Pomogao mu je u osmišljavanju povoda za [[Invazija Crvene armije na Gruziju|invaziju Crvene armije na Gruziju 1921]]. Dok je trajao [[Ruski građanski rat]] (1917.-1923.), borio se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]]. Od 1930. član je Politbiroa. Potpredsjednik vlade i rukovoditelj industrijalizacije SSSR. Međutim, s vremenom se Staljin sve više udaljavao od Ordžonikidzea te je našao novog vjernog podanika: [[Lavrentij Berija]]. Zbog sukoba sa Staljinom, jer je bio protiv politike [[Velika čistka|velikih čistki]] i likvidacije, Ordžonikidze je izvršio samoubojstvo.<ref>{{ | Pomogao mu je u osmišljavanju povoda za [[Invazija Crvene armije na Gruziju|invaziju Crvene armije na Gruziju 1921]]. Dok je trajao [[Ruski građanski rat]] (1917.-1923.), borio se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]]. Od 1930. član je Politbiroa. Potpredsjednik vlade i rukovoditelj industrijalizacije SSSR. Međutim, s vremenom se Staljin sve više udaljavao od Ordžonikidzea te je našao novog vjernog podanika: [[Lavrentij Berija]]. Zbog sukoba sa Staljinom, jer je bio protiv politike [[Velika čistka|velikih čistki]] i likvidacije, Ordžonikidze je izvršio samoubojstvo.<ref>{{Citiranje weba| url=http://clio.wikidot.com/klio-rusija| title=Klio Rusija| accessdate=18. travnja 2015.}}</ref> Njegova smrt i danas je nerazjašnjena: dijagnozu o samoubojstvu je potpisao Dr. Kaminski, koji je i sam ubrzo nakon toga uhićen i smaknut.<ref name="biography">{{Citiranje weba| url=http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/RUSordzhonikidze.htm| title=Sergo Ordzhonikidze - Biography| publisher=Spartacus Educational| accessdate=18. travnja 2015.| archiveurl=https://web.archive.org/web/20130411042624/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/RUSordzhonikidze.htm| archivedate=11. travnja 2013.}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 01:28
Grigorij Sergo Ordžonikidze (gruz.: გრიგოლ (სერგო) ორჯონიკიძე; rus.: Григо́рий Константи́нович Орджоники́дзе; Gorescha, 24. listopada 1886. - Moskva, 18. veljače 1937.), gruzijski, a kasnije sovjetski boljševik i političar.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen u je Gruziji 1886. godine u gruzijskoj plemićkoj obitelji. Studirao je na medicinskom fakultetu. Postao je boljševik i Staljinov suborac. Živio je u Njemačkoj, da bi se 1907. vratio u Rusiju i smjestio u grad Baku, ali je iste godine uhićen jer je bio član Socijaldemokratske stranke te je deportiran u Sibir.[1] Tri godine kasnije je pobjegao i otišao živjeti u Parizu. 1912. Ordžonikidze i Staljin su se vratili u Petrograd. Tamo je opet uhićen i osuđen na tri godine teškog rada. Kada je 1917. izbila Listopadska revolucija, vratio se u Petrograd i ponovno sastao sa Staljinom.[1]
Pomogao mu je u osmišljavanju povoda za invaziju Crvene armije na Gruziju 1921. Dok je trajao Ruski građanski rat (1917.-1923.), borio se protiv Bijele armije. Od 1930. član je Politbiroa. Potpredsjednik vlade i rukovoditelj industrijalizacije SSSR. Međutim, s vremenom se Staljin sve više udaljavao od Ordžonikidzea te je našao novog vjernog podanika: Lavrentij Berija. Zbog sukoba sa Staljinom, jer je bio protiv politike velikih čistki i likvidacije, Ordžonikidze je izvršio samoubojstvo.[2] Njegova smrt i danas je nerazjašnjena: dijagnozu o samoubojstvu je potpisao Dr. Kaminski, koji je i sam ubrzo nakon toga uhićen i smaknut.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 "Sergo Ordzhonikidze - Biography". Spartacus Educational. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2013.. http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/RUSordzhonikidze.htm Pristupljeno 18. travnja 2015.
- ↑ "Klio Rusija". http://clio.wikidot.com/klio-rusija Pristupljeno 18. travnja 2015.