More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Mato Delimanić (Delimanović)''' (? — nakon [[1607.]]), hrvatski [[hrvatsko-osmanski ratovi|protuturski]] ratnik. | |||
Vodio s [[Tomo Mihaljević|Tomom Mihaljevićem]] protuturski [[ustanak u Slavoniji i Srijemu 1607.|ustanak]] u Slavoniji i Srijemu [[1607.]] godine. Ustanak je uspio. Najveće je postignuće zauzimanje [[Ilok]]a, odakle su ometali promet Dunavom. Oduprijeli su se turskom protuudaru {{pojasniti|koje godine?}} koji je došao iz Ugarske. U dvoboju je pobijedio zapovjednika turske vojske Osman-agu. | Vodio s [[Tomo Mihaljević|Tomom Mihaljevićem]] protuturski [[ustanak u Slavoniji i Srijemu 1607.|ustanak]] u Slavoniji i Srijemu [[1607.]] godine. Ustanak je uspio. Najveće je postignuće zauzimanje [[Ilok]]a, odakle su ometali promet Dunavom. Oduprijeli su se turskom protuudaru {{pojasniti|koje godine?}} koji je došao iz Ugarske. U dvoboju je pobijedio zapovjednika turske vojske Osman-agu. |
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 14:40
Mato Delimanić (Delimanović) (? — nakon 1607.), hrvatski protuturski ratnik.
Vodio s Tomom Mihaljevićem protuturski ustanak u Slavoniji i Srijemu 1607. godine. Ustanak je uspio. Najveće je postignuće zauzimanje Iloka, odakle su ometali promet Dunavom. Oduprijeli su se turskom protuudaru [koje godine?] koji je došao iz Ugarske. U dvoboju je pobijedio zapovjednika turske vojske Osman-agu. Novi osmanski protuudar nije dočekao, jer je umro od kuge na putu za pomoć ustanicima u Požezi. U protuudaru koji je došao iz Bosne poginuli su mu supruga Kata u boju kod Osijeka, suborac Mihaljević i drugi. [1] Njihova je borba opjevana u pjesmi Napoleona Špuna Strižića Mato Delimanić.
Izvori
- Anđelko Mijatović: Mato Delimanić, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1993.
- Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 239
- ↑ Ivan Svear: Ogledalo Iliriuma iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, straznji put Horvatah zvanih, od potopa, to jest godine sveta 1656, tiskano kod Franje Suppana, 1839., Google Knjige, str. 444