Razlika između inačica stranice »Venera 12«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
 
Redak 51: Redak 51:
}}
}}


'''Venera 12''' ({{jezik|ru|'''Венера-12'''}}) je bila [[SSSR|sovjetska]] svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od letne platforme i landera. Lansirana je 14. rujna 1978. u 02:25:13 [[UTC]].<ref name=ss-v12>{{cite web |url=http://solarsystem.nasa.gov/missions/profile.cfm?MCode=Venera_12 |title=Venera 12 }}</ref>
'''Venera 12''' ({{jezik|ru|'''Венера-12'''}}) je bila [[SSSR|sovjetska]] svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od letne platforme i landera. Lansirana je 14. rujna 1978. u 02:25:13 [[UTC]].<ref name=ss-v12>{{Citiranje web |url=http://solarsystem.nasa.gov/missions/profile.cfm?MCode=Venera_12 |title=Venera 12 }}</ref>


Odvojivši se od svoje letne platforme 19. prosinca 1978., lander je ušao u Venerinu atmosferu dva dana kasnije pri brzini od 11,2 km/s. Tijekom spuštanja, primijenio je aerodinamične kočnice pomognute padobranima te izveo atmosfersko kočenje. Nježno je sletio na površinu u 06:30 prema moskvovskom vremenu (03:30 UT) 21. prosinca nakon spuštanja koje je trajalo približno jedan sat. Brzina slijetanja je bila 7-8 m/s. Koordinate mjesta slijetanja su 7°J 294°I. Podatci su se odašiljali letnoj platformi kako bi se s nje odaslali prema Zemlji prije nego što je izašla iz dometa ostavši u [[Heliocentrična orbita|heliocentričnoj orbiti]], 110 minuta nakon slijetanja. Identični instrumenti su bili na [[Venera 11|Veneri 11]] i 12.<ref name=ss-nasa-v12d>{{cite web |url=http://solarsystem.nasa.gov/missions/profile.cfm?MCode=Venera_12&Display=ReadMore |title=Venera 12 - detaljno }}</ref>
Odvojivši se od svoje letne platforme 19. prosinca 1978., lander je ušao u Venerinu atmosferu dva dana kasnije pri brzini od 11,2 km/s. Tijekom spuštanja, primijenio je aerodinamične kočnice pomognute padobranima te izveo atmosfersko kočenje. Nježno je sletio na površinu u 06:30 prema moskvovskom vremenu (03:30 UT) 21. prosinca nakon spuštanja koje je trajalo približno jedan sat. Brzina slijetanja je bila 7-8 m/s. Koordinate mjesta slijetanja su 7°J 294°I. Podatci su se odašiljali letnoj platformi kako bi se s nje odaslali prema Zemlji prije nego što je izašla iz dometa ostavši u [[Heliocentrična orbita|heliocentričnoj orbiti]], 110 minuta nakon slijetanja. Identični instrumenti su bili na [[Venera 11|Veneri 11]] i 12.<ref name=ss-nasa-v12d>{{Citiranje web |url=http://solarsystem.nasa.gov/missions/profile.cfm?MCode=Venera_12&Display=ReadMore |title=Venera 12 - detaljno }}</ref>


== Letna platforma ==
== Letna platforma ==
Letna platforma Venere 11 je nosila detektore [[Sunčev vjetar|Sunčeva vjetra]], ionosferske elektronske instrumente i dva detektora naleta [[Gama-čestica|gama-čestica]] - sovjetski KONUS i [[Francuska|francuski]] SIGNE 2. SIGNE 2 detektori su istovremeno letjeli na [[Venera 12|Veneri 11]] i [[Prognoz 7|Prognozu 7]] kako bi se omogućila triangulacija izvora gama-čestica. Prije i poslije preleta Venere, Venera 11 i Venera 12 su dale detaljne vremenske profile za 143 naleta gama-čestica, stvorivši prvi katalog takvih zbivanja. Zadnji nalet gama-čestica o kojem je izvijestila Venera 12 se dogodio 5. siječnja 1980. godine. Venera 12 je koristila svoj ultraljubičasti spektrometar kako bi proučila [[Bradfieldov komet]] 13. veljače 1980. te je izvještavala o spektrofotometričkim podacima sve do 19. ožujka 1980.<ref name=nssdc-v12>{{cite web |url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1978-086A |title=Venera 12 (NASA NSS-DC) }}</ref>
Letna platforma Venere 11 je nosila detektore [[Sunčev vjetar|Sunčeva vjetra]], ionosferske elektronske instrumente i dva detektora naleta [[Gama-čestica|gama-čestica]] - sovjetski KONUS i [[Francuska|francuski]] SIGNE 2. SIGNE 2 detektori su istovremeno letjeli na [[Venera 12|Veneri 11]] i [[Prognoz 7|Prognozu 7]] kako bi se omogućila triangulacija izvora gama-čestica. Prije i poslije preleta Venere, Venera 11 i Venera 12 su dale detaljne vremenske profile za 143 naleta gama-čestica, stvorivši prvi katalog takvih zbivanja. Zadnji nalet gama-čestica o kojem je izvijestila Venera 12 se dogodio 5. siječnja 1980. godine. Venera 12 je koristila svoj ultraljubičasti spektrometar kako bi proučila [[Bradfieldov komet]] 13. veljače 1980. te je izvještavala o spektrofotometričkim podacima sve do 19. ožujka 1980.<ref name=nssdc-v12>{{Citiranje web |url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1978-086A |title=Venera 12 (NASA NSS-DC) }}</ref>


=== Popis instrumenata i eksperimenata letne platforme<ref>{{cite web|last=Mitchell|first=Don P.|title=Bušenje u površinu Venere|url=http://mentallandscape.com/V_Venera11.htm|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref> ===
=== Popis instrumenata i eksperimenata letne platforme<ref>{{Citiranje web|last=Mitchell|first=Don P.|title=Bušenje u površinu Venere|url=http://mentallandscape.com/V_Venera11.htm|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref> ===
* 30-166&nbsp;nm ekstremni [[Ultraljubičasto zračenje|UV]] [[spektrometar]]
* 30-166&nbsp;nm ekstremni [[Ultraljubičasto zračenje|UV]] [[spektrometar]]
* Plazmin spektrometar smjesa
* Plazmin spektrometar smjesa
Redak 72: Redak 72:


==Lander==
==Lander==
Lander je nosio instrumente za proučavanje detaljnog kemijskog sastava atmosfere, karakteristike oblaka i toplinsku ravnotežu atmosfere. Među instrumenata na letjelici je bio plinski kromatograf za mjerenje sastava Venerine atmosfere, instrumenti za proučavanje raštrkanog sunčevog zračenja i sastava tla te uređaj imena Groza koji je namijenjen za mjerenje atmosferskih električnih pražnjenja. Odaslani rezultati su sadržavali dokaze munja i [[grmljavina]], visok omjer Ar<sup>36</sup> i Ar<sup>40</sup> te otkriće ugljičnog monoksida na niskim visinama. I Venera 11 i Venera 12 su imale landere s dvjema kamerama, svaka dizajnirana za snimanje u boji, iako ih sovjetska literatura ne spominje. Niti jedna nije uspjela odaslati fotografije zato što poklopci objektiva nisu otpali nakon slijetanja radi mane u dizajnu.<ref name=NSSDC-VDC>{{cite web |url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1978-086C |title=Silazna letjelica Venere 12 }}</ref>
Lander je nosio instrumente za proučavanje detaljnog kemijskog sastava atmosfere, karakteristike oblaka i toplinsku ravnotežu atmosfere. Među instrumenata na letjelici je bio plinski kromatograf za mjerenje sastava Venerine atmosfere, instrumenti za proučavanje raštrkanog sunčevog zračenja i sastava tla te uređaj imena Groza koji je namijenjen za mjerenje atmosferskih električnih pražnjenja. Odaslani rezultati su sadržavali dokaze munja i [[grmljavina]], visok omjer Ar<sup>36</sup> i Ar<sup>40</sup> te otkriće ugljičnog monoksida na niskim visinama. I Venera 11 i Venera 12 su imale landere s dvjema kamerama, svaka dizajnirana za snimanje u boji, iako ih sovjetska literatura ne spominje. Niti jedna nije uspjela odaslati fotografije zato što poklopci objektiva nisu otpali nakon slijetanja radi mane u dizajnu.<ref name=NSSDC-VDC>{{Citiranje web |url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1978-086C |title=Silazna letjelica Venere 12 }}</ref>


=== Popis instrumenata i eksperimenata landera ===
=== Popis instrumenata i eksperimenata landera ===

Trenutačna izmjena od 11:48, 8. prosinca 2021.

Venera 12
OrganizacijaSSSR
Glavni ugovarateljiLavočkin
Tip misijePrelet i lander Venere
Prelet pokrajVenere
Datum19. prosinca 1978.
Satelit odVenere
Datum lansiranja14. rujna 1978.
02:25:13 UTC
Lansiran uz pomoćProtonskog pojačivača te gornje faze i pobjegnih faza
Mjesto lansiranjaBajkonur
NSSDC ID1978-084D
Masa4 940 kg
Periapsis6.62 RV (letna platforma)

Venera 12 (ru. Венера-12) je bila sovjetska svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od letne platforme i landera. Lansirana je 14. rujna 1978. u 02:25:13 UTC.[1]

Odvojivši se od svoje letne platforme 19. prosinca 1978., lander je ušao u Venerinu atmosferu dva dana kasnije pri brzini od 11,2 km/s. Tijekom spuštanja, primijenio je aerodinamične kočnice pomognute padobranima te izveo atmosfersko kočenje. Nježno je sletio na površinu u 06:30 prema moskvovskom vremenu (03:30 UT) 21. prosinca nakon spuštanja koje je trajalo približno jedan sat. Brzina slijetanja je bila 7-8 m/s. Koordinate mjesta slijetanja su 7°J 294°I. Podatci su se odašiljali letnoj platformi kako bi se s nje odaslali prema Zemlji prije nego što je izašla iz dometa ostavši u heliocentričnoj orbiti, 110 minuta nakon slijetanja. Identični instrumenti su bili na Veneri 11 i 12.[2]

Letna platforma

Letna platforma Venere 11 je nosila detektore Sunčeva vjetra, ionosferske elektronske instrumente i dva detektora naleta gama-čestica - sovjetski KONUS i francuski SIGNE 2. SIGNE 2 detektori su istovremeno letjeli na Veneri 11 i Prognozu 7 kako bi se omogućila triangulacija izvora gama-čestica. Prije i poslije preleta Venere, Venera 11 i Venera 12 su dale detaljne vremenske profile za 143 naleta gama-čestica, stvorivši prvi katalog takvih zbivanja. Zadnji nalet gama-čestica o kojem je izvijestila Venera 12 se dogodio 5. siječnja 1980. godine. Venera 12 je koristila svoj ultraljubičasti spektrometar kako bi proučila Bradfieldov komet 13. veljače 1980. te je izvještavala o spektrofotometričkim podacima sve do 19. ožujka 1980.[3]

Popis instrumenata i eksperimenata letne platforme[4]

  • 30-166 nm ekstremni UV spektrometar
  • Plazmin spektrometar smjesa
  • KONUS detektor gama-čestica
  • SNEG detektor gama-čestica
  • Magnetometar
  • Četiri poluvodička brojača
  • Dva plinska brojača
  • Četiri scintilacijska brojača
  • Hemisferski protonski teleskop

Aktivna faza znanstvene misije je, za letnu platformu, završila u ožujku 1980.

Lander

Lander je nosio instrumente za proučavanje detaljnog kemijskog sastava atmosfere, karakteristike oblaka i toplinsku ravnotežu atmosfere. Među instrumenata na letjelici je bio plinski kromatograf za mjerenje sastava Venerine atmosfere, instrumenti za proučavanje raštrkanog sunčevog zračenja i sastava tla te uređaj imena Groza koji je namijenjen za mjerenje atmosferskih električnih pražnjenja. Odaslani rezultati su sadržavali dokaze munja i grmljavina, visok omjer Ar36 i Ar40 te otkriće ugljičnog monoksida na niskim visinama. I Venera 11 i Venera 12 su imale landere s dvjema kamerama, svaka dizajnirana za snimanje u boji, iako ih sovjetska literatura ne spominje. Niti jedna nije uspjela odaslati fotografije zato što poklopci objektiva nisu otpali nakon slijetanja radi mane u dizajnu.[5]

Popis instrumenata i eksperimenata landera

  • Povratni raspršivač, nefelometar
  • Maseni spektrometar - MKh-6411
  • Plinski kromatograf - Sigma
  • Flourospektrometar X-zraka
  • 360° skenirajući fotometar - IOAV
  • Spektrometar (430-1170 nm)
  • Mikrofon/anemometar
  • Nisko-frekventni radio senzor
  • Četiri termometra
  • Tri barometra
  • Akcelerometar - Bizon
  • Penetrometar - PrOP-V
  • Uređaj za analizu tla
  • Dvije kamere u boji
  • Male solarne baterije - MSB

Izvori

  1. ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    • ]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

    • Vanjske poveznice

    v • r • u
    Istraživanje Venere letjelicama
    PreletiVenus-real color.jpg
    Orbiteri
    Atmosferske sonde
    Landeri
    Baloni
    Buduće misije
    Venera D (2024.) • Inspiration Mars (2021.)
    * aktivne misije
    Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Venera_12&oldid=368083"