Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kritika čistog uma: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kritika čistog uma'''-->'''Kritika čistog uma''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Kritik der reinen Vernunft'') je [[filozofija|filozofsko]] djelo njemačkog filozofa [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]], poznato i pod nazivom "prva kritika" ili samo "kritika". Djelo je objavljeno [[1781.]] ali [[1787.]] objavljena je ponovno kao eksplicitno i znatno dopunjeno izdanje. "Kritika čistog uma" je Kantovo najznačajnije djelo i ubraja se u filozofske klasike.
Kritika čistog uma''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Kritik der reinen Vernunft'') je [[filozofija|filozofsko]] djelo njemačkog filozofa [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]], poznato i pod nazivom "prva kritika" ili samo "kritika". Djelo je objavljeno [[1781.]] ali [[1787.]] objavljena je ponovno kao eksplicitno i znatno dopunjeno izdanje. "Kritika čistog uma" je Kantovo najznačajnije djelo i ubraja se u filozofske klasike.


U "''Kritici čistog uma"'' Kant predstavlja po prvi put svoj [[transcendentalni idealizam]], teoriju koju on sam vidi kao ”kopernikanski obrat” u filozofskim raspravama između [[racionalizam|racionalizma]] i [[empirizam|empirizma]], [[idealizam|idealizma]] i [[realizam|realizma]]. Ovaj izraz se odnosi na reakcije koje je astronom [[Nikola Kopernik]] izazvao sa svojom revolucionarnom teorijom o [[Heliocentrični sustav|heliocentričnom sustavu]]. Kant u stvari s ”kopernikanskim obratom” misli da on, umjesto da se priključi jednom od tabora u raspravi: između racionalista (koji smatraju da  put ka sa(znanju) ide prvenstveno kroz [[razum]]) i empirista (koji zastupaju stav da je iskustvo osnovni izvor [[spoznaja|spoznaje]]), treba posvetiti pozornost na "uvjete" znanja, tj. objasniti na koji način je naš um struktuiran, gdje su granice naših saznanja i pod kojim kategorijama sortiramo naše iskustvo.
U "''Kritici čistog uma"'' Kant predstavlja po prvi put svoj [[transcendentalni idealizam]], teoriju koju on sam vidi kao ”kopernikanski obrat” u filozofskim raspravama između [[racionalizam|racionalizma]] i [[empirizam|empirizma]], [[idealizam|idealizma]] i [[realizam|realizma]]. Ovaj izraz se odnosi na reakcije koje je astronom [[Nikola Kopernik]] izazvao sa svojom revolucionarnom teorijom o [[Heliocentrični sustav|heliocentričnom sustavu]]. Kant u stvari s ”kopernikanskim obratom” misli da on, umjesto da se priključi jednom od tabora u raspravi: između racionalista (koji smatraju da  put ka sa(znanju) ide prvenstveno kroz [[razum]]) i empirista (koji zastupaju stav da je iskustvo osnovni izvor [[spoznaja|spoznaje]]), treba posvetiti pozornost na "uvjete" znanja, tj. objasniti na koji način je naš um struktuiran, gdje su granice naših saznanja i pod kojim kategorijama sortiramo naše iskustvo.

Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 15:53

Kritika čistog uma (njem. Kritik der reinen Vernunft) je filozofsko djelo njemačkog filozofa Immanuela Kanta, poznato i pod nazivom "prva kritika" ili samo "kritika". Djelo je objavljeno 1781. ali 1787. objavljena je ponovno kao eksplicitno i znatno dopunjeno izdanje. "Kritika čistog uma" je Kantovo najznačajnije djelo i ubraja se u filozofske klasike.

U "Kritici čistog uma" Kant predstavlja po prvi put svoj transcendentalni idealizam, teoriju koju on sam vidi kao ”kopernikanski obrat” u filozofskim raspravama između racionalizma i empirizma, idealizma i realizma. Ovaj izraz se odnosi na reakcije koje je astronom Nikola Kopernik izazvao sa svojom revolucionarnom teorijom o heliocentričnom sustavu. Kant u stvari s ”kopernikanskim obratom” misli da on, umjesto da se priključi jednom od tabora u raspravi: između racionalista (koji smatraju da put ka sa(znanju) ide prvenstveno kroz razum) i empirista (koji zastupaju stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje), treba posvetiti pozornost na "uvjete" znanja, tj. objasniti na koji način je naš um struktuiran, gdje su granice naših saznanja i pod kojim kategorijama sortiramo naše iskustvo.

Poslije "Kritike čistog uma" Kant objavljuje još dvije ”kritike”, tj. istraživanja, "Kritiku praktičkog uma", (1788.) i "Kritiku snage suda", (1790).