Razlika između inačica stranice »Maksimilijan Hohenberg«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
Redak 44: | Redak 44: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
[[Datoteka:The Austro Hungarian Empire Before the First World War Q81810.jpg|mini|lijevo|180px|Maksimilijan (desno) sa ocem, majkom, sestrom i bratom.]] | [[Datoteka:The Austro Hungarian Empire Before the First World War Q81810.jpg|mini|lijevo|180px|Maksimilijan (desno) sa ocem, majkom, sestrom i bratom.]] | ||
[[ | [[Datoteka:Maximilian Hohenberg Dachau Arolsen Archives.jpg|thumb|Registracijska karta Maksimilijana Hohenberga kao zatvorenika u nacističkom logoru Dachau]] | ||
Maksimilijan je rođen 29. rujna 1902. godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete Franje Ferdinanda i Sofije Chotek. Nakon izvršenog [[Sarajevski atentat|atentata]] na njegove roditelje 1914. godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri [[Sofija Nostitz-Rieneck|Sofiji]] i bratu [[Ernst Hohenberg|Ernst]], je preuzela njihova tetka [[Henrietta Chotek|Henriette grofice Chotek]] i bliski prijatelj njihova oca, grof [[Jaroslav Thun|Jaroslav od Thuna i Hohensteina]]. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj [[Franjo Josip I.]] [[31. kolovoza]] [[1917.]] austro-ugarski kralj [[Karlo I. Austrijski]] je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov [[princ]]a, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov [[grof]]ice. [[1918.]] godine, novoosnovana [[Čehoslovačka]] je ukinula [[pravo vlasništva]] njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac [[Dvorac Konopiště|Konopiště]] i imanje u [[Chlumec nad Cidlinou]]. Maksimilijan je nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], 1919. godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u [[Beč]] i [[Dvorac Artstetten|dvorac Artstetten]] blizu [[Wachau]]a. [[1919.]] godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. [[Anschluss]]om Austrije [[1938.]] godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. [[1. travnja]] [[1938.]] deportirani su u [[Koncentracijski logor Dachau]] zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u [[Austrija|Austriji]] su im konfiscirale vlasti [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. [[1939.]] godine Maksimilijan je prebačen u [[Koncentracijski logor Flossenbürg]] gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora [[1940.]] godine. Nakon rata postao je gradonačelnik [[Artstetten]]a, dužnost koju je obnašao do ostavke [[1960.]] godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio [[Sovjetska okupacijska zona|Sovjetske okupacione zone]] u Austriji. [[1961.]] godine predstavljao je [[Otto von Habsburg|Ottu von Habsburga]] u pregovorima sa austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz [[Španjolska|Španjolske]]. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. siječnja 1962., u šestdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt posljedica mučenja u logorima nacističke Njemačke.<ref> (češ.) {{Citiranje www|naslov=Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu)|url=http://www.franzferdinand.cz/zofie-z-chotkova-a-vojnina/deti/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.franzferdinand.cz|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=7. siječnja 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> | Maksimilijan je rođen 29. rujna 1902. godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete Franje Ferdinanda i Sofije Chotek. Nakon izvršenog [[Sarajevski atentat|atentata]] na njegove roditelje 1914. godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri [[Sofija Nostitz-Rieneck|Sofiji]] i bratu [[Ernst Hohenberg|Ernst]], je preuzela njihova tetka [[Henrietta Chotek|Henriette grofice Chotek]] i bliski prijatelj njihova oca, grof [[Jaroslav Thun|Jaroslav od Thuna i Hohensteina]]. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj [[Franjo Josip I.]] [[31. kolovoza]] [[1917.]] austro-ugarski kralj [[Karlo I. Austrijski]] je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov [[princ]]a, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov [[grof]]ice. [[1918.]] godine, novoosnovana [[Čehoslovačka]] je ukinula [[pravo vlasništva]] njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac [[Dvorac Konopiště|Konopiště]] i imanje u [[Chlumec nad Cidlinou]]. Maksimilijan je nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], 1919. godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u [[Beč]] i [[Dvorac Artstetten|dvorac Artstetten]] blizu [[Wachau]]a. [[1919.]] godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. [[Anschluss]]om Austrije [[1938.]] godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. [[1. travnja]] [[1938.]] deportirani su u [[Koncentracijski logor Dachau]] zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u [[Austrija|Austriji]] su im konfiscirale vlasti [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. [[1939.]] godine Maksimilijan je prebačen u [[Koncentracijski logor Flossenbürg]] gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora [[1940.]] godine. Nakon rata postao je gradonačelnik [[Artstetten]]a, dužnost koju je obnašao do ostavke [[1960.]] godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio [[Sovjetska okupacijska zona|Sovjetske okupacione zone]] u Austriji. [[1961.]] godine predstavljao je [[Otto von Habsburg|Ottu von Habsburga]] u pregovorima sa austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz [[Španjolska|Španjolske]]. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. siječnja 1962., u šestdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt posljedica mučenja u logorima nacističke Njemačke.<ref> (češ.) {{Citiranje www|naslov=Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu)|url=http://www.franzferdinand.cz/zofie-z-chotkova-a-vojnina/deti/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.franzferdinand.cz|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=7. siječnja 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 07:44, 30. travnja 2022.
Maksimilijan Hohenberg | |
Princ Maksimilijan Hohenberg 1914. godine. | |
Rodno ime | Maksimilijan Karlo Franjo Mihael Hubert Anton Ignacijus Josip Marija Fürst od Hohenberga |
---|---|
Rođenje | 29. rujna 1902. |
Smrt | 8. siječnja 1962. |
Nacionalnost | Austrijanac |
Državljanstvo | Austrija |
Poznat(a) po | sin austrougarskog prijestolonaslijednika Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek |
Vjera | Rimokatolik |
Supruga | Marija Elizabeta Bona od Waldburga |
Djeca | 6 |
Roditelji | Franjo Ferdinand Sofija Chotek |
Rođaci | Sofija Nostitz-Rieneck (sestra) Ernst Hohenberg (brat) |
Portal o životopisima |
Maksimilijan Hohenberg (Dvorac Belvedere u Beču, 29. rujna 1902. - Beč, 8. siječnja 1962.), najstariji sin nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofija Chotek.
Životopis
Maksimilijan je rođen 29. rujna 1902. godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete Franje Ferdinanda i Sofije Chotek. Nakon izvršenog atentata na njegove roditelje 1914. godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri Sofiji i bratu Ernst, je preuzela njihova tetka Henriette grofice Chotek i bliski prijatelj njihova oca, grof Jaroslav od Thuna i Hohensteina. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj Franjo Josip I. 31. kolovoza 1917. austro-ugarski kralj Karlo I. Austrijski je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov princa, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov grofice. 1918. godine, novoosnovana Čehoslovačka je ukinula pravo vlasništva njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac Konopiště i imanje u Chlumec nad Cidlinou. Maksimilijan je nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u Beč i dvorac Artstetten blizu Wachaua. 1919. godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. Anschlussom Austrije 1938. godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. 1. travnja 1938. deportirani su u Koncentracijski logor Dachau zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u Austriji su im konfiscirale vlasti Trećeg Reicha. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. 1939. godine Maksimilijan je prebačen u Koncentracijski logor Flossenbürg gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora 1940. godine. Nakon rata postao je gradonačelnik Artstettena, dužnost koju je obnašao do ostavke 1960. godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio Sovjetske okupacione zone u Austriji. 1961. godine predstavljao je Ottu von Habsburga u pregovorima sa austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz Španjolske. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. siječnja 1962., u šestdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt posljedica mučenja u logorima nacističke Njemačke.[1]
Potomstvo
16. studenoga 1926. godine, Maksimilijan je oženio groficu Mariju Elizabetu Bonu od Waldburga sa kojom je imao šestero djece.
- Grof Franjo od Hohenberga (1927. – 1977.);
- Grof Georg od Hohenberga (1929. - );
- Princ Albert od Hohenberga (1931. - );
- Princ Johannes od Hohenberg (1933. – 2003.);
- Princ Petar od Hohenberg (1936. - );
- Princ Gerhard od Hohenberg (1941. - ).
Izvori
- ↑ (češ.) Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu). www.franzferdinand.cz, preuzeto 7. siječnja 2014.
Literatura
- Brook-Shepherd, Gordon (1988.). Die Opfer von Sarajewo. Erzherzog Franz Ferdinand und Sophie von Chotek. Stuttgart: Engelhorn. ISBN 978-3872030375