Razlika između inačica stranice »Blažo Đukanović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Blažo Đukanović''' ([[Lukovo (Nikšić)|Lukovo]], [[26. studenog]] [[1883.]] — [[Ostrog]], [[21. listopada]] [[1943.]]), general, ban i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|četnički]] zapovjednik Crne Gore. | |||
Kao suradnik okupatora, tijekom talijanskog zaposjednuća Crne Gore potpuno je slobodno živio na [[Cetinje|Cetinju]].<ref name="Saslušanje">[http://www.znaci.net/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Ubijen je, zajedno s [[Bajo Stanišić|Bajom Stanišićem]], prilikom partizanskog napada na glavni četnički stožer u samostanu [[manastir Ostrog|Ostrog]]. | Kao suradnik okupatora, tijekom talijanskog zaposjednuća Crne Gore potpuno je slobodno živio na [[Cetinje|Cetinju]].<ref name="Saslušanje">[http://www.znaci.net/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Ubijen je, zajedno s [[Bajo Stanišić|Bajom Stanišićem]], prilikom partizanskog napada na glavni četnički stožer u samostanu [[manastir Ostrog|Ostrog]]. |
Trenutačna izmjena od 10:37, 29. travnja 2022.
Blažo Đukanović (Lukovo, 26. studenog 1883. — Ostrog, 21. listopada 1943.), general, ban i četnički zapovjednik Crne Gore.
Kao suradnik okupatora, tijekom talijanskog zaposjednuća Crne Gore potpuno je slobodno živio na Cetinju.[1] Ubijen je, zajedno s Bajom Stanišićem, prilikom partizanskog napada na glavni četnički stožer u samostanu Ostrog.
Životopis
Bio je ban Zetske banovine, brigadni general jugoslavenske kraljevske vojske i četnički vođa u Crnoj Gori tijekom Drugog svjetskog rata.
Tijekom četvrte neprijateljske ofanzive protiv partizana početkom 1943. sve četničke postrojbe primale su od Talijana oružje, municiju i hranu, a postrojbe Blaža Đukanovića i plaću.[2]
U jesen iste godine s pukovnikom Bajom Stanišićem preselio je svoj stožer u samostan Ostrog. Vrhovni stožer NOVJ dao je zadatak Petoj proleterskoj crnogorskoj brigadi opsjedati i likvidirati četnički stožer na Ostrogu. 24. rujna 1943. godine Blažo Đukanović je javljao: "Nema tu mnogo snaga i s malo energičnih ljudi to će se sve razbjeći, kao što se je jučer razbjeglo na Gostilju ispred naših ljudi."[3]
Sveopći napad snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije započeo je 17. listopada. Blažo Đukanović i Bajo Stanišić pružali su žilav otpor iz samog samostana. Pukovnik Stanišić povukao se u gornji ostroški samostan, misleći kako će mu stići pomoć iz Nikšića. Nakon 4 dana opsade, 21. listopada general Đukanović se prvi predao s nešto vojnika, ali je osuđen na smrt i strijeljan.
Stanišić je ostao pružati otpor i poginuo pucajući s prozora ostroškog samostana.
Sava Vukadinović, delegat vrhovnog četničkog zapovjedništva Crnoj Gori je povodom pogibije Baja Stanišića i Blaža Đukanovića javio Mihailoviću da će od Nijemaca tražiti odmazdu nad komunistima: „Za ubojstvo Baje i Blaža tražio sam od naših ljudi u Podgorici intervenirati preko Nijemaca kako bi se strijeljalo preko 300 komunista".[1]