Razlika između inačica stranice »Sjeverni Qi«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 121: | Redak 121: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
Inačica od 09:24, 3. studenoga 2021.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Dinastija sjeverni Qi (kineski: 北齐朝 / 北齊朝, pinyin: Běi Qí Cháo) je bila kineska dinastija, jednu od Sjevernih dinastija, koja je vladala na sjeveroistoku Kine od 550. do 577. godine.
Povijest
Dinastija Sjeverni Qi je predstavljala državu-nasljednicu Xianbei države Istočni Wei, kojom je de facto vladao general Gao Huan. Iako je Gao Huan prema mladom caru Xiaojingu postupao s poštovanjem, držao je svu vlast koju su poslije preuzeli njegovi sinovi Gao Cheng i Gao Yang. Xiaojing je nadživio Gao Huana, ali ga je 550. god. Gao Huanov sin Gao Yang prisilio na abdikaciju i preuzeo prijestolje kao car Wenxuan, osnovavši tako dinastiju Sjeverni Qi. Novi car je oko 552. godine naredio da se bivši car Xiaojing otruje.
Iako je u trenutku nastanka po ljudskim i materijalnim resursima bila superiornija suparničkim državama Zapadni Wei na zapadu, odnosno dinastiji Liang na jugu, za njene vladare kao što su carevi Wenxuan, Wucheng i Gao Wei se ispostavilo da su previše nasilni ili nesposobni, što se odrazilo na korumpiranu državnu upravu i slabu vojsku. To je najviše iskoristila država Sjeverni Zhou, nasljednica Zapadnog Weija, čije su trupe do 577. godine zauzele cijeli teritorij Sjevernog Qija. Gao Shaoyi, princ od Fanyanga, i sin cara Wenxuana, potražio je utočište kod Tujuea i kasnije se proglasio carem Sjevernog Qija u izbjeglištvu, ali ga je 578. godine država Tujue predala Sjevernom Zhouu, te je protjeran u Sečuan.
Vladari Dinastije Sjeverni Qi
| Posthumno ime ( Shi Hao 諡號) | Prezime | Razdoblje vladavine | Prijestolno ime (Nian Hao 年號) i odgovarajuće godine trajanja |
|---|---|---|---|
| Sjeverna dinastija Qi 550.-577. | |||
| Konvencionalno: Sjeverni Qi + posthumno ime | |||
| Wen Xuan Di (文宣帝 wén xuān dì) | Gao Yang (高洋 gāo yáng) | 550.-559. | Tianbao (天保 tiān bǎo) 550.-559. |
| Fei Di (廢帝 fèi dì) | Gao Yin (高殷 gāo yīn) | 559.-560. | Qianming (乾明 qián míng) 560. |
| Xiao Zhao Di (孝昭帝 xiào zhāo dì) | Gao Yan (高演 gāo yǎn) | 560.-561. | Huangjian (皇建 huáng jiàn) 560.-561. |
| Wu Cheng Di (武成帝 wǔ chéng dì) | Gao Dan (高湛 gāo dān) | 561.-565. | Taining (太寧 tài níng) 561.-562. Heqing (河清 hé qīng) 562.-565. |
| Hou Zhu (後主 hòu zhǔ) | Gao Wei (高緯 gāo wěi) | 565.-577.[1] | Tiantong (天統 tiān tǒng) 565.-569. Wuping (武平 wǔ píng) 570.-576. Longhua (隆化 lóng huà) 576. |
| You Zhu (幼主 yòu zhǔ) | Gao Heng (高恆 gāo héng) | 577.[2] | Chengguang (承光 chéng guāng) 577. |
Izvori
- ↑ Rođak Gao Weija i Gao Chengov sin, Gao Yanzong, princ od Ande, se nakratko proglasio carem uoči nove 577. godine jer su vojnici koji su čuvali grad Jinyang (晉陽, u današnjem Taiyuanu, Shanxi) to zahtjevali nakon što je Gao Wei napustio grad. No, Gao Yanzonga je gotovo odmah potukla i zarobila vojska Sjevernog Zhoua, te se on ne smatra pravim carem dinastije Sjeverni Qi.
- ↑ God. 577, Gao Wei koji je tada nosio titulu Taishang Huang (umirovljeni car), pokušao je izdati edikt u ime svog sina, a u korist njegova strica (Gao Huanovog sina) Gao Jiea (高湝), princa Renchenga, ali su poslani se službenici s ediktom radije predali Sjevernom Zhou nego da ga dostave Gao Jieu, kojega su naposlijetku također zarobile trupe Sjevernog Zhoua. Upitno je da li je Gao Jie uopće bio svjestan edikta, a u svakom slučaju nikada nije koristio carski naslov.
Vanjske poveznice
- Cunren Liu, ur. Angela Schottenhammer, Selected papers from the Hall of harmonious wind Brill Archive, 1976., str. 14. ISBN 90-04-04492-2 (engl.)