Razlika između inačica stranice »Loligo (podmornica)«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
"Loligo"''' ([[hrvatski|hrv.]] ''lignja'') je prva [[podmornica]] na svijetu napravljena isključivo za znanstvena istraživanja. | |||
Izgrađena je [[1914.]] u riječkom [[brodogradilište|brodogradilištu]] ''Danubius Werft'' (danas [[3. Maj]]) za potrebe mecene Paula Schottländera i tadašnje Zoološke stanice u [[Rovinj]]u (danas Centar za istraživanje mora Rovinj). Duljina joj je bila 12,2 [[metar|metra]], nosivost 44 [[registarska tona|bruto registarskih tona]], a električni pogon akumulatorima omogućivao je brzinu od 4 [[čvor]]a na površini te od 7 [[čvor]]a u uronu. Uz 3 člana posade bilo je mjesta za još 2 do 3 osobe, uključujući jednog [[Ronjenje|ronioca]]. Na početku [[Prvi svjetski rat| | Izgrađena je [[1914.]] u riječkom [[brodogradilište|brodogradilištu]] ''Danubius Werft'' (danas [[3. Maj]]) za potrebe mecene Paula Schottländera i tadašnje Zoološke stanice u [[Rovinj]]u (danas Centar za istraživanje mora Rovinj). Duljina joj je bila 12,2 [[metar|metra]], nosivost 44 [[registarska tona|bruto registarskih tona]], a električni pogon akumulatorima omogućivao je brzinu od 4 [[čvor]]a na površini te od 7 [[čvor]]a u uronu. Uz 3 člana posade bilo je mjesta za još 2 do 3 osobe, uključujući jednog [[Ronjenje|ronioca]]. Na početku [[Prvi svjetski rat| |
Trenutačna izmjena od 10:39, 23. ožujka 2022.
"Loligo" (hrv. lignja) je prva podmornica na svijetu napravljena isključivo za znanstvena istraživanja.
Izgrađena je 1914. u riječkom brodogradilištu Danubius Werft (danas 3. Maj) za potrebe mecene Paula Schottländera i tadašnje Zoološke stanice u Rovinju (danas Centar za istraživanje mora Rovinj). Duljina joj je bila 12,2 metra, nosivost 44 bruto registarskih tona, a električni pogon akumulatorima omogućivao je brzinu od 4 čvora na površini te od 7 čvora u uronu. Uz 3 člana posade bilo je mjesta za još 2 do 3 osobe, uključujući jednog ronioca. Na početku Prvog svjetskog rata "Loligo" je još u brodogradilištu zaplijenila austrougarska mornarica, ali nužne preinake za ratne potrebe, zbog male nosivosti i autonomije, nisu bile moguće. God. 1927. prodana je u staro željezo, a da nije bila ni na jednom znanstvenom ili ratnom zadatku[1][2].
Izvori
- Stranice Istarske enciklopedije Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", pristupljeno 19. travnja 2013.