Mihailo III., dukljanski knez: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m čišćenje redirekcija za infookvir monarh
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mihailo III., dukljanski knez'''-->{{Monarh
<!--'''Mihailo III., dukljanski knez'''-->{{Infookvir monarh
| ime                  = '''Mihailo III.'''<br>'''Михаило III'''
| ime                  = '''Mihailo III.'''<br>'''Михаило III'''
| slika                =  
| slika                =  

Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 14:40

Mihailo III.
Михаило III
DUKLJANSKI KNEZ
Vladavina 1163.1186.
knez
Krunidba 1163.
Supruga Desislava
Dinastija Vojislavljevići
Vjera Katolik

Mihailo III. dukljanski knez, vladar iz dinastije Vojislavljevića, na dukljanskom prijestolju od 1163. do 1186. godine.

Mihailo III. je sin i nasljednik kneza Radoslava.

Nekoć slavno Dukljansko Kraljevstvo bilo je još tada na samrti. Mihailo III. je potporu obrani od navale Srba, čiji je predvoditelj bio Stefan Nemanja, pokušao pronaći u Bizantu.

Smrću bizantskoga cara Manuela I. Komnena (1180. godine), knez Mihailo izgubio je posljednju potporu obrane dukljanske države od naleta Srba.

Prema izvješću kojeg je "oko 1180. godine" kanoniku Splitske nadbiskupije uputio poglavar Dukljanske crkve Grgur Barski, između grada Bara i Nemanje desila se "velika razmirica". Nemanja je tražio od Bara 800 perpera, koje Bar nema, "jer su polja oko Bara opustošena.

„A od kneza Mihaila, čija briga za Dukljansku crkvu nije mala, ne može se u ovim okolnostima očekivati pomoć...”

[1]

Do 1186. to mu je donekle i polazilo za rukom, no te je godine Nemanja potpuno pokorio dukljansku državu i razrušio, osim Kotora, sve dukljanske gradove.

Nemanjin sin, prvi srpski kralj Stefan Prvovjenčani, u spisu o svom ocu Žitije Sv. Simeona, izvješćuje da Nemanja "povrati Dioklitiju i Dalmaciju", rušeći "Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svač, grad Ulcinj, grad slavni Bar".

„A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i poruši, i pretvori slavu njihovu u pustoš, istrijebi grčko ime, da se nikako ne spominje ime njihovo u toj oblasti, a narod svoj u njima nepovredjen ostavi da služi državi njegovoj sa strahom i sa urečenim dankom od Svetoga.”

[2]

O Mihailu III. nema pouzdanih podataka - da li je ubijen u tom srpskom naletu ili je uspio pobjeći ili je još ranije umro?

Desislava, žena Mihaila III., skupa sa crkvenim čelnicima i dijelom plemstva se uspjela skloniti u Dubrovnik 1189.

Podrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladara

Neki povijesničari misle kako je kneginja Desislava zapravo bila posljednja vladarka dukljanske države.

Vidi još[uredi]

Popis dukljanskih vladara

Popis crnogorskih vladara

Izvori[uredi]

  1. R. Rotković Najstarija crnogorska država: Kraljevina Vojislavljevića, XI-XII vijeka - Izvori i legende, Podgorica 1999.
  2. Stefan Prvovjenčani (sin Nemanjin), Žitje Sv. Simeona, na srpskom jeziku