Sumporov(VI) oksid

Sumporov(VI) oksid (sumporov trioksid, SO₃) je lako hlapljiva tekućina, koja pri temperaturama nižim od 16,8 °C prelazi u duge, ledu slične higroskopne kristale.

Dobivanje i proizvodnja

Može nastati i polaganom oksidacijom SO₂ s kisikom iz zraka i uzrokovati smog i kisele kiše. Sa oksidima metala reagira energično uz stvaranje sulfata.

Sumpor trioksid ne može se dobiti izgaranjem sumpora na zraku ili u atmosferi kisika, jer znatna količina topline koja se oslobađa pri izgaranju sumpora u sumporov dioksid sprječava stvaranje sumporov trioksida, koji se kao egzotermni spoj raspada kod viših temperatura u sumpor dioksid i kisik. Spajanje sumporov dioksida i kisika uspijeva samo kod temperatura koje nisu previsoke (400 C°- ...).
Sumporov trioksid s prisutnom vlagom u zraku daje bijelu maglu sumporne kiseline.

U industriji se taj oksid proizvodi u velikim količinama za dobivanje sumporne kiseline (čiji je on anhidrid; inače je međuproizvod pri proizvodnji sumporne kiseline) katalitičkom oksidacijom sumporova(IV) oksida:

H₂SO₄ → SO₃ + H₂O

SO₃ (g) + H₂O (l) → H₂SO_4(aq) (-88 kJ mol-1)

Reakcija je brza i egzotermna (čak i preko 340 °C) jer je SO₃ higroskopan, a s vodom reagira burno.

Sumpor trioksid se može pripremiti u laboratoriju u dvije faze pirolize natrijevog bisulfata:

Dehidracija, na 315 °C:

2 NaHSO₄ → Na₂S₂O₇ + H₂O

Pucanje na 460 °C:

Na₂S₂O₇ → Na₂SO₄ + SO₃

SO3 se ispušta sam od sebe, zagrijavanjem koncentrirane sumporne kiseline s fosforovim pentoksidom, natrijevim hidrogensulfatom ili pak željezovim(III) sulfatom (kao sredstvima za oduzimanje vode).

Izvor

• Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 338.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0