Amidi

Amidi (am[onijak]+ -di) su monoacilni derivati amonijaka, primarnih i sekundarnih amina opće formule RCONH₂, RCONHR` ili RCONR₂. Poznati su i diacilni derivati amonijaka (RCO)₂NH i primarnih amina (RCO)₂NR, a nazivaju se imidima.

Amidi su dakle spojevi koji sadrže amidnu skupinu –CONH₂, u kojoj se jedan ili oba vodikova atoma mogu zamijeniti organskim skupinama, npr. acetamid (CH₃CONH₂), dimetilacetamid (CH₃CON(CH₃)₂.
Derivati su i karboksilnih kiselina u kojima je karbonilna skupina neposredno vezana na amino-skupinu (-CONH -), ili na supstituiranu amino-skupinu (-CONHR ili -CONR).
Prema strukturnoj teoriji morali bi biti mogući izomerni oblici amida, ali takvi izomeri su tautromerni i nisu izolirani.

Amidi su također i anorganski spojevi koji sadrže anion NH^2- i kovinski kation, npr. natrijev amid (NaNH₂), kalijev amid (KNH₂). Oni nastaju reakcijom amonijaka s elektropozitivnim kovinama.

Priređivanje

1. Iz kiselinskih halogenida i amonijaka ili amina

RCOCl + 2 NH₃ --> RCONH₂ + NH₄Cl RCOCl + 2 H₂NR --> RCONHR + RNH₃Cl RCOCl + 2 HNR₂ --> RCONR₂ + R₂NH₂Cl

Ove reakcije na sobnoj temperaturi idu do kraja. Na jedan mol kiselinskog halogenida potrebna su dva mola amonijaka ili amina zbog neznatne disocijacije aminhalogenida pri temperaturi reakcije.

2. Iz anhidrida kiselina i amonijaka ili amina

(RCO)₂O + 2 NH₃ --> RCONH₂ + RCOONH₄ (RCO)₂O + 2 H₂NR --> RCONHR + RCOONH₃R (RCO)₂O + 2 HNR₂ --> RCONR₂ + RCOONH₂R₂

Premda se ove reakcije odvijaju kako je prikazano, uz suvišak amonijaka ili amina, moguće je prevesti sav amin u amid sa suviškom anhidrida, jer se amonijevi karboksilati lako disociraju.

RCOONH₃R` <--> RCOOH + H<sub>2</sub>NR` (RCO)₂O + H₂NR` --> RCONHR` + RCOOH

Radi svoje veće bazičnosti amini reagiraju s acetanhidridom mnogo brže nego s vodom. Zbog toga se amini mogu acetilirati u vodenoj otopini.

3. Iz estera i amonijaka ili amina

RCOOR` + NH<sub>3</sub> --> RCONH<sub>2</sub> + HOR` RCOOR` + H<sub>2</sub>NR --> RCONHR + HOR` RCOOR` + HNR<sub>2</sub> --> RCONR<sub>2</sub> + HOR`

Brzina amonolize estera, kao i brzina hidrolize, ovisi o razgranatosti grupa estera. Ona se također mijenja sa strukturom amina. Reakciju estera s aminima katalizira amonijev klorid.

4. Iz amonijevih soli termičkom razgradnjom

RCOONH₄ -->(grijanje)--> RCONH₂ + H₂O RCOONH₃R -->(grijanje)--> RCONHR + H₂O RCOONH₂R₂ -->(grijanje)--> RCONR₂ + H₂O

Pri temperaturi razgradnje izdvaja se voda tjerajući reakciju do kraja.
Reakcija se obično provodi uz suvišak karbonske kiseline, da se smanji disocijacija soli.

RCOONH₄ <--> RCOOH + NH₃

5. Iz ostalih amida izmjenom kiseline

Kada se amidi griju s karbonskim kiselinama, dolazi do reakcije izmjene, koja dovodi do ravnoteže smjese dvaju amida i dviju kiselina.

RCONH₂ + R`COOH <--> RCOOH + R`CONH₂

Ako se urea (amid ugljične kiseline), zagrijava s karbonskom kiselinom, raspada se nestabilna karbaminska kiselina koja je nastala i reakcija ide do kraja.

CO(NH₂)₂ + RCOOH <--> RCONH₂ + [H₂NCOOH] --> NH₃ + CO₂

6. Ostale metode

Amidi se mogu prirediti također djelomično hidrolizom nitrila i adicijom olefina na nitrile.

Nomenklatura

Amidi se mogu imenovati na dva načina. Jedan je da se ispred imena kiseline stavi riječ amid, ili da se imenu radikala kiseline dodaje riječ amid kao sufiks. Tako je formamid (HCONH₂, ili metanamid) amid mravlje kiseline, a i-butiramid ((CH₃)₂CHCONH₂, ili metilpropanamid) je amid izomaslačne kiseline. Amidi izvedeni iz amina nazivaju se kao supstitucioni produkti dušika; npr. CH₃CONHCH₃ je N-metilacetamid ili N-metiletanamid.

Pojašnjenje: Amidi karboksilnih kiselina dobivaju sustavna imena tako da se u imenima odgovarajućih karboksilnih kiselina sufiks –ska kiselina zamijeni sufiksom –amid.
Prefiksi N- i N N- stavljaju se u nazivima sekundarnih i tercijarnih amida ispred supstituenata (R) koji su vezani na dušikov atom.

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, amidi su deveti po redu razredni spojevi.

Fizikalna svojstva

Većina amida (karboksilnih kiselina) koji imaju grupu CONH₂ jesu krutine i neutralne čvrste tvari pri sobnoj temperaturi. Formamid se tali na 2 °C i postaje tekućina. N-alkilsupstituirani amidi alifatskih kiselina obično su tekućine. Amidi su asocirani protonskim vezivanjem pa imaju visoke temperature vrelišta. Budući da oni također stvaraju protonske veze s otapalima koja imaju hidroksilnu grupu i drugim molekulama koje imaju kisik, amidi monokarboksilnih kiselina koje imaju pet ili manje ugljikovih atoma topljivi su u vodi. Tekući amidi odlična su otapala za druge organske spojeve.
Za amide je, kao i za estere, karakteristična reakcija hidrolize. U kiseloj sredini produkti reakcije su odgovarajuća karboksilna kiselina i amonijak, a u bazičnoj sredini nastaju odgovarajuća sol i amonijak.

Nedovršeni članak Amidi koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Izvor

• Hrvatska enciklopedija, Broj 4 (A-Bd), str. 209.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-31-2
• Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g.. Zagreb. Str. 244 i 245.