Sekundarna hipertenzija: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infokvir bolest | |||
| latinski = | | latinski = | ||
| kod-1 = I15 | | kod-1 = I15 | ||
| Redak 49: | Redak 49: | ||
{{ZZJZPGZ}} | {{ZZJZPGZ}} | ||
{{Patologija kardiovaskularnog sustava}} | |||
{{upozorenje-medicina}} | {{upozorenje-medicina}} | ||
[[Kategorija:Bolesti krvnih žila]] | [[Kategorija:Bolesti krvnih žila]] | ||
Inačica od 18. svibanj 2025. u 04:36
| Klasifikacija i vanjske poveznice | |
| MKB-10 | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. |
| MKB-10 | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. |
| NSK | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. |
| PubMed | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.) |
| MeSH | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.) |
| Medscape | Script error: The function "getExternalValue" does not exist. (eng.) |
Sekundarna hipertenzija posljedica je bolesti nekog organa ili organskog sustava, poput bubrega ili endokrinog sustava.
Hipertenzija se dijeli na primarnu, esencijalnu hipertenziju i sekundarnu hipertenziju. U "primarnu hipertenziju" spada oko 90–95% slučajeva, što znači da je do povišenja krvnog tlaka došlo bez jasne podležeće bolesti.[1] Preostalih 5–10% slučajeva, koji nastaju kao posljedica bolesti bubrega, arterija, srca ili endokrinog sustava smatra se sekundarnom hipertenzijom.
Znakovi i simptomi
Etiologija
Sekundarna hipertenzija nastaje uslijed poznatog uzroka. Najčešći uzrok sekundarne hipertenzije su bubrežne bolesti.
Bolesti koje su neke od najčešćih uzroka sekundarne hipertenzije:
- Feokromocitom
- Cushingov sindrom
- bolesti bubrega - najčešći uzrok sekundarne arterijske hipertenzije
- bolesti štitnjače - hipertireoidizam
- bolesti krvnih žila bubrega (npr. stenoza bubrežne arterije)
Patogeneza
Prevencija
Liječenje
Sekundarna hipertenzija liječi se uklanjanjem uzroka koji su doveli do njenog nastanka. Terapija se mora uzimati redovito, po mogućnosti u isto vrijeme, a najveća je pogreška prekinuti terapiju kad se krvni tlak normalizira. Često je mukotrpno doći do najbolje terapije, što zahtijeva i veliko strpljenje pacijenata. U liječenju hipertenzije mogu se upotrijebiti sljedeće skupine lijekova, kao pojedinačni lijekovi ili u kombinacijama: diuretici, koji potiču izlučivanje tekućine iz organizma, beta-blokatori, koji djeluju na srčani mišić, blokatori kalcijevih kanala, koji povoljno utječu na srčani rad, vazodilatatori, inhibitori enzima angiotenzin konvertaze, antagonisti angiotenzinskih receptora, koji su novija generacija antihipertenziva.[2]
Prognoza
Epidemiologija
Izvori
- ↑ Carretero OA, Oparil S (January 2000). Essential hypertension. Part I: Definition and etiology, Circulation, 101(3), 329–35 DOI: 10.1161/01.CIR.101.3.329; PMID 10645931.
- ↑ http://www.zzjzpgz.hr/nzl/66/krvni-tlak.htm Magistra farmacije Aurora Antolović, Lijekovi za krvni tlak, Narodni zdravstveni list (preuzeto 14. prosinca 2012.) s dopusnicom
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.
Predložak:Patologija kardiovaskularnog sustava
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |