More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Roko Arneri''' ([[Korčula]], [[3. lipnja]] [[1865.]] - Korčula, [[5. ožujka]] [[1948.]]), bio je hrvatski [[političar]], odvjetnik, javni radnik i saborski zastupnik.<ref name="hungaricana">[https://library.hungaricana.hu/hu/view/CroatianStateArchives_AV_III_06_1963/?pg=45&layout=s Könyvtár - Hungaricana] ''Arhivski vjesnik 6. (Zagreb, 1963.)'', str. 43. Pristupljeno 5. studenoga 2016.</ref> Od 1928. nosio je prezime '''Arnerić'''.<ref name="hungaricana"/> | |||
Obnašao je dužnost [[gradonačelnik]]a grada Korčule od 1897. do 1918. godine. Bio je zastupnikom u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] od 1901. do 1908. godine. | Obnašao je dužnost [[gradonačelnik]]a grada Korčule od 1897. do 1918. godine. Bio je zastupnikom u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] od 1901. do 1908. godine. | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 11:38
Roko Arneri (Korčula, 3. lipnja 1865. - Korčula, 5. ožujka 1948.), bio je hrvatski političar, odvjetnik, javni radnik i saborski zastupnik.[1] Od 1928. nosio je prezime Arnerić.[1]
Obnašao je dužnost gradonačelnika grada Korčule od 1897. do 1918. godine. Bio je zastupnikom u Dalmatinskom saboru od 1901. do 1908. godine.
Bio je u Stranci prava do 1905. godine, a potom je u Hrvatskoj stranci.
Rujna 1908. je postao dopredsjednikom Samostalne organizacije Hrvatske stranke, dok je Pero Čingrija bio predsjednikom a Milorad Medini tajnikom. To je bila organizacija koja je okupila većinu bivših pristaša Hrvatske stranke iz dubrovačkog i korčulanskog kotara. Radilo se o organizaciji koja je suprotstavila se novoj struji u Hrvatskoj stranci, zagađenu austrofilstvom zbog masovnog priljeva članstva Narodne hrvatske stranke. Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma politike novog kursa u Dalmaciji.
Arneri nije prošao nezapažen ni u kasnijoj hrvatskoj enciklopedistici, pa ga je zabilježio i Hrvatski biografski leksikon iz 1983. godine.
Izvor
- Anali Dubrovnik 36 (1998.) Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio)
- ↑ 1,0 1,1 Könyvtár - Hungaricana Arhivski vjesnik 6. (Zagreb, 1963.), str. 43. Pristupljeno 5. studenoga 2016.