Razlika između inačica stranice »Aali«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--(.*?)--> +)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Aali''' ([[1542.]] – [[1599.]]) je bio [[Osmansko Carstvo|osmanskoturski]] [[povjesničar]]. Rodom je bio iz [[Galipolje|Galipolja]].<ref name="Draganović-Mandić">[[Krunoslav Draganović]] - O. [[Dominik Mandić]], Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.</ref><ref name=Marčinko>[[Mato Marčinko]]: [http://shp.bizhat.com/M.Marcinko.html Hrvati islamske vjere]</ref> | |||
U [[Bosna|Bosni]] je živio trideset godina na dvoru bosanskih valija (namjestnika). Za hrvatsku je povijest značajan po tome što je bio prvi koji je u turskoj povijesti [[islam u BiH|bosansko-hercegovačke Muslimane]] nazvao [[Hrvati]]ma.<ref name="Draganović-Mandić"/><ref name=Marčinko/> | U [[Bosna|Bosni]] je živio trideset godina na dvoru bosanskih valija (namjestnika). Za hrvatsku je povijest značajan po tome što je bio prvi koji je u turskoj povijesti [[islam u BiH|bosansko-hercegovačke Muslimane]] nazvao [[Hrvati]]ma.<ref name="Draganović-Mandić"/><ref name=Marčinko/> | ||
Trenutačna izmjena od 03:11, 3. siječnja 2022.
Aali (1542. – 1599.) je bio osmanskoturski povjesničar. Rodom je bio iz Galipolja.[1][2]
U Bosni je živio trideset godina na dvoru bosanskih valija (namjestnika). Za hrvatsku je povijest značajan po tome što je bio prvi koji je u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima.[1][2]
U svojoj povijesti Kunhulachbar, poznatoj pod imenom Tarihi Aali on piše:
- "Evo šta piše glasoviti turski povjesničar Aali u svojoj povjesti »Kunhulachbar«; koja je poznata pod imenom »Tarihi Aali«: Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje (nispet-čini) rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svjetlo; većinom su stasiti i prostodušni - njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tome hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se megju njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuju se veledušjem to jest: čašću i ponosom; malo ih je koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom. Na narednoj strani, opet se osvrće na nas, pa veli: »Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dogju do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave«."[3][1][2]
Aalijeve su bilješke prenijeli Krunoslav Draganović i Dominik Mandić u knjizi Herceg-Bosna i Hrvatska.[1][2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Krunoslav Draganović - O. Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Mato Marčinko: Hrvati islamske vjere
- ↑ Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912., str. 6.-7.