Razlika između inačica stranice »Nacionalni park Lorentz«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 46: Redak 46:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Lorentz National Park}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* Ronald G. Petocz, C''onservation and Development in Irian Jaya'', 1989., Leiden: E.J. Brill.
* Ronald G. Petocz, C''onservation and Development in Irian Jaya'', 1989., Leiden: E.J. Brill.

Trenutačna izmjena od 21:58, 2. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Nacionalni park Lorentz je najveći nacionalni park u jugoistočnoj Azija (25.056 km²); smješten je na sjeverozapadnoj obali otoka Nove Gvineje u indonezijskoj pokrajini Papua. Park je nazvan po nizozemskom istraživaču Hendrikusu Albertusu Lorentzu koji je prvi prošao ovim područjem u ekspediciji 1909.-10. godine.

To je jedino zaštićeno područje na svijetu u kojemu se nalazi netaknut i neprekinut prijelaz od ekosustava vječitog planinskog leda do tropskih obala, uključujući široka područja nizinskih vlažnih područja, kišnih šuma i alpske tundre. Kako se nalazi na dodirnoj točki dvije kontinentalne ploče, ovo područje je mjesto kontinuiranih formacija planina i djelovanja ledenjaka. S velikim brojem nalazišta fosila i živih endema, te najvećom razinom bioraznolikosti u širem području, također je važno mjesto za proučavanje evolucije života na Novoj Gvineji. Zbog toga je njegovih 23.500 km² upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1999. godine.

Karta Nacionalnog parka Lorentz
Rudnik Grasberg

Odlike

U parku se nalazi 4.884 metra visok vrh planine Maoke, Puncak Jaya, koji je najviši vrh između Himalaja i Anda.

U parku se nalaze mnoga neistražena i nezabilježena područja u kojima vjerojatno obitavaju mnoge vrste biljaka i životinja koje su nepoznate znanstvenicima. Također, lokalno stanovništvo je jako slabo obrazovano kad su u pitanju botanika i zoologija, tj. etnobiologija.

Bioraznolikost

U Nacionalnom parku Lorentz obitava više vrsta biljaka kao što su: nipah (Nypa fruticans), bakau (Rhizophora apiculata), Pandanus julianettii, Colocasia esculenta, Podocarpus pilgeri, i Nauclea coadunata.

Tu obitava i preko 630 vrsta ptica (oko 70% od ukupnog broja na Novoj Gvineji), među kojima su dvije vrste kazuara, 31 vrsta goluba, 31 vrsta kakadua, 13 vrsta vodomara, 29 vrsta medosasa[1] i veliki broj ugroženih vrsta kao što je Veliki kazuar, Južnjački krunasti golub (Goura scheepmakeri), Pesquetova papiga (Psittrichas fulgidus), Salvadorijeva patka (Salvadorina waigiuensis) i Macgregorovom divovski medojed (Macgregoria pulchra). Endemske vrste su planinske snježnoplaninska fazanka (Anurophasis monorthonyx) i snježnoplaninski crvendać (Petroica archboldi), te 26 tropskih vrsta.

Od 123 vrsta sisavaca tu obitavaju: Dugokljuni ježac (Zaglossus bruijni), Kratkokljuni ježac (Tachyglossus aculeatus), 4 vrste kuskusa (Phalangeridae), te valabiji, divlje mačke, šumski klokani i endemski šumski klokan Dingiso (Dendrolagus mbaiso).

Izvori

  1. Indonezijsko ministarstvo šuma (engl.) Preuzeto 13. listopada 2011.
  • Ronald G. Petocz, Conservation and Development in Irian Jaya, 1989., Leiden: E.J. Brill.

Vanjske poveznice