Razlika između inačica stranice »Gornja Lužica«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (file->datoteka)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Gornja Lužica'''-->[[File:Oberlausitz Wappen.png|thumb|170px|right|Grb Gornje Lužice i Bautzena]]
<!--'''Gornja Lužica'''-->[[Datoteka:Oberlausitz Wappen.png|thumb|170px|right|Grb Gornje Lužice i Bautzena]]
'''Gornja Lužica''' ([[njemački jezik|njem]]. ''Oberlausitz'', [[gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]] ''Hornja Łužica'', [[donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]] ''Górna Łužyca'', [[češki jezik|češ]]. ''Horní Lužice'', [[poljski jezik|polj]]. ''Łużyce Górne'' ili ''Milsko''), regija čiji najveći dio pripada [[Saska|Saskoj]], maleni istočni dio pripada Poljskoj, sjeverni dio [[Brandenburg]]u. U Saskoj Gornja Lužica obuhvaća ugrubo kotareve [[kotar Bautzen|Bautzen]] (Budyšin) i [[kotar Görlitz|Görlitz]] (Zgorzelec), u Brandenburgu južni dio kotara [[Oberspreewald-Lausitz]]a. Od 1945. godine poljski dio Gornje Lužice između rijeka [[Kwisa|Kwise]] na istoku i rijeke [[Lužička Neisse|Lužičke Neisse]] na zapadu pripada administrativno [[Donjošlesko vojvodstvo|Donjošleskom vojvodstvu]], a samo malen dio oko [[Łęknica|Łęknice]] zajedno s poljskim dijelom [[Donja Lužica|Donje Lužice]] [[Lubusko vojvodstvo|Lubuskom vojvodstvu]]. Zapadni dio Gornje Lužice opet čini vlastitu podregiju Zapadne Lužice.
'''Gornja Lužica''' ([[njemački jezik|njem]]. ''Oberlausitz'', [[gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]] ''Hornja Łužica'', [[donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]] ''Górna Łužyca'', [[češki jezik|češ]]. ''Horní Lužice'', [[poljski jezik|polj]]. ''Łużyce Górne'' ili ''Milsko''), regija čiji najveći dio pripada [[Saska|Saskoj]], maleni istočni dio pripada Poljskoj, sjeverni dio [[Brandenburg]]u. U Saskoj Gornja Lužica obuhvaća ugrubo kotareve [[kotar Bautzen|Bautzen]] (Budyšin) i [[kotar Görlitz|Görlitz]] (Zgorzelec), u Brandenburgu južni dio kotara [[Oberspreewald-Lausitz]]a. Od 1945. godine poljski dio Gornje Lužice između rijeka [[Kwisa|Kwise]] na istoku i rijeke [[Lužička Neisse|Lužičke Neisse]] na zapadu pripada administrativno [[Donjošlesko vojvodstvo|Donjošleskom vojvodstvu]], a samo malen dio oko [[Łęknica|Łęknice]] zajedno s poljskim dijelom [[Donja Lužica|Donje Lužice]] [[Lubusko vojvodstvo|Lubuskom vojvodstvu]]. Zapadni dio Gornje Lužice opet čini vlastitu podregiju Zapadne Lužice.


==Geografija i priroda==
==Geografija i priroda==
[[File:Panorama Ringenhain.jpg|thumb|950px|center|Brdoviti krajolik kraj [[Steinigtwolmsdorf]]a u Gornjoj Lužici]]
[[Datoteka:Panorama Ringenhain.jpg|thumb|950px|center|Brdoviti krajolik kraj [[Steinigtwolmsdorf]]a u Gornjoj Lužici]]
[[Geomorfologija|Geomorfološki]] je Gornja Lužica oblikovana jednoličnim lužićkim granitnim masivom, samo je sjever i sjeveroistok, nizine ''Oberlausitzer Heide- und Teichlandschaft'' (Gornjolužička pustara i jezera<ref name="Silva">[http://www.silvaportal.info/index.jsp?p_lang=uk&p_contrib=55 ''Upper Lusatia''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120326201459/http://www.silvaportal.info/index.jsp?p_lang=uk&p_contrib=55 |date=26. ožujka 2012. }} na www.silvaportal.info. Pristupljeno 11. srpnja 2011.</ref>) oblikovano u pleistocenu. [[UNESCO]] je proglasio ovo područje [[rezervat biosfere|rezervatom biosfere]] 1996. godine, posebice zbog zaštite [[vidra]]. Srednji dio je brežuljkast, dok je južni karakteriziran [[Lužička brda|Lužičkim brdima]], najzapadnijim lancem [[Sudeti|Sudeta]].
[[Geomorfologija|Geomorfološki]] je Gornja Lužica oblikovana jednoličnim lužićkim granitnim masivom, samo je sjever i sjeveroistok, nizine ''Oberlausitzer Heide- und Teichlandschaft'' (Gornjolužička pustara i jezera<ref name="Silva">[http://www.silvaportal.info/index.jsp?p_lang=uk&p_contrib=55 ''Upper Lusatia''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120326201459/http://www.silvaportal.info/index.jsp?p_lang=uk&p_contrib=55 |date=26. ožujka 2012. }} na www.silvaportal.info. Pristupljeno 11. srpnja 2011.</ref>) oblikovano u pleistocenu. [[UNESCO]] je proglasio ovo područje [[rezervat biosfere|rezervatom biosfere]] 1996. godine, posebice zbog zaštite [[vidra]]. Srednji dio je brežuljkast, dok je južni karakteriziran [[Lužička brda|Lužičkim brdima]], najzapadnijim lancem [[Sudeti|Sudeta]].



Trenutačna izmjena od 09:37, 28. travnja 2022.

Grb Gornje Lužice i Bautzena

Gornja Lužica (njem. Oberlausitz, gornjolužičkosrpski Hornja Łužica, donjolužičkosrpski Górna Łužyca, češ. Horní Lužice, polj. Łużyce Górne ili Milsko), regija čiji najveći dio pripada Saskoj, maleni istočni dio pripada Poljskoj, sjeverni dio Brandenburgu. U Saskoj Gornja Lužica obuhvaća ugrubo kotareve Bautzen (Budyšin) i Görlitz (Zgorzelec), u Brandenburgu južni dio kotara Oberspreewald-Lausitza. Od 1945. godine poljski dio Gornje Lužice između rijeka Kwise na istoku i rijeke Lužičke Neisse na zapadu pripada administrativno Donjošleskom vojvodstvu, a samo malen dio oko Łęknice zajedno s poljskim dijelom Donje Lužice Lubuskom vojvodstvu. Zapadni dio Gornje Lužice opet čini vlastitu podregiju Zapadne Lužice.

Geografija i priroda

Brdoviti krajolik kraj Steinigtwolmsdorfa u Gornjoj Lužici

Geomorfološki je Gornja Lužica oblikovana jednoličnim lužićkim granitnim masivom, samo je sjever i sjeveroistok, nizine Oberlausitzer Heide- und Teichlandschaft (Gornjolužička pustara i jezera[1]) oblikovano u pleistocenu. UNESCO je proglasio ovo područje rezervatom biosfere 1996. godine, posebice zbog zaštite vidra. Srednji dio je brežuljkast, dok je južni karakteriziran Lužičkim brdima, najzapadnijim lancem Sudeta.

Prirodne regije

Danas je Gornja Lužica grupirana u osam prirodnih regija ili krajolika:

[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Upper Lusatia (Arhivirano 26. ožujka 2012.) na www.silvaportal.info. Pristupljeno 11. srpnja 2011.

Literatura

  • Kito Lorenc: "Die wendische Schiffahrt (The Wendish Voyage)", Domowina-Verlag 2004, ISBN 3-7420-1988-0
  • Joachim Bahlcke (ed.): Geschichte der Oberlausitz. Herrschaft, Gesellschaft und Kultur vom Mittelalter bis zum Ende des 20. Jahrhunderts. 2. durchgesehene Auflage, Leipziger Universitätsverlag, Leipzig 2004, ISBN 978-3-935693-46-2.
  • Karlheinz Blaschke: Beiträge zur Geschichte der Oberlausitz. Oettel, Görlitz 2000, ISBN 3-932693-59-0.
  • Frank Nürnberger (ed.): Oberlausitz. Schöne Heimat. Oberlausitzer Verlag, Spitzkunnersdorf 2004, ISBN 3-933827-42-6.
  • Tino Fröde: Privilegien und Statuten der Oberlausitzer Sechsstädte – Ein Streifzug durch die Organisation des städtischen Lebens in Zittau, Bautzen, Görlitz, Löbau, Kamenz und Lauban in der frühen Neuzeit. Spitzkunnersdorf : Oberlausitzer Verlag, 2008. ISBN 978-3-933827-88-3