Mijo Horvat (dominikanac): razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Pater Mijo Horvat''' ([[Palinovec]], [[Međimurje]] [[20. rujna]] [[1941.]] - [[Dubrovnik]] [[1. prosinca]] [[2005.]]), hrvatski svećenik [[dominikanci|dominikanac]], skladatelj duhovne glazbe. Pionir glazbenog pastorala u Hrvata. Jedan od ključnih ljudi glazbenog odrastanja brojnih glazbenika Rijeke, Bola i Zagreba.<ref name=pater>Slavko Nedić: [https://glazba.hr/citaj/price/20-obljetnica-smrti-pater-mijo-horvat/ '' Pater Mijo Horvat: Pionir glazbenog pastorala '']. Glazba.hr. 1. prosinca 2025. Pristupljeno 7. siječnja 2026.</ref> | |||
'''Pater Mijo Horvat''' ([[Palinovec]], [[Međimurje]] [[20. rujna]] [[1941.]] - [[Dubrovnik]] [[1. prosinca]] [[2005.]]), hrvatski svećenik [[dominikanci|dominikanac]]. | |||
Rodio se u župi Sv. Juraj u Trnju, gdje je završio i osnovnu školu. Godine [[1956.]] upisao se u Dominikansku klasičnu gimnaziju u [[Bol (općina)|Bolu na Braču]], a po njezinu završetku, odsluživši vojni rok, [[1961.]] godine upisuje Dominikansku visoku bogoslovnu školu u [[Dubrovnik]]u. Diplomu o završenom studiju iz općeg bogoslovlja stekao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u [[Zagreb]]u. | == Životopis == | ||
Rodio se u župi Sv. Juraj u Trnju, gdje je završio i osnovnu školu. Godine [[1956.]] upisao se u Dominikansku klasičnu gimnaziju u [[Bol (općina)|Bolu na Braču]], a po njezinu završetku, odsluživši vojni rok, [[1961.]] godine upisuje Dominikansku visoku bogoslovnu školu u [[Dubrovnik]]u. Dok je studirao, nadahnut [[VIS Žeteoci|Žeteocima]] i Aiméom Duvalom, bavi se duhovnim šansonama i kao izvođač i kao kantautor. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1968. u Zagrebu.<ref name=pater/> Diplomu o završenom studiju iz općeg bogoslovlja stekao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u [[Zagreb]]u. | |||
Svirao je više glazbala: gitaru, orgulje, a najdraža mu je bila bas-gitara. Duhom Drugog vatikanskog koncila smjelo je uvodio mladešku glazbu u liturgiju. Glazba mu je postala najsnažnije oruđe u pastoralu. Bio je u skupini svećenika koji su prvi na misama služili se električnim gitarama, još početkom sedamdesetih godina, najprije u Zagrebu, potom u Bolu i Splitu. U Rijeci je ostao 25 godina i tu je ostavio najdublji trag. <ref name=pater/> | |||
Pater Mijo Horvat kao svećenik živio je i radio u više [[dominikanci|dominikanskih]] zajednica (u [[Zagreb]]u, [[Bol (općina)|Bol]]u, [[Split]]u, [[Rijeka|Rijeci]] i [[Dubrovnik]]u. | Pater Mijo Horvat kao svećenik živio je i radio u više [[dominikanci|dominikanskih]] zajednica (u [[Zagreb]]u, [[Bol (općina)|Bol]]u, [[Split]]u, [[Rijeka|Rijeci]] i [[Dubrovnik]]u. | ||
| Redak 10: | Redak 11: | ||
Bio je otvoreno, iskren, pristupačan i nadasve pravedan, jednostavan i plemenit svećenik. | Bio je otvoreno, iskren, pristupačan i nadasve pravedan, jednostavan i plemenit svećenik. | ||
U mladosti je svoj životni put usmjeravao radu s mladima. Nebrojeno je puta s grupama mladih putovao u razna svetišta i na skupove mladih diljem Europe. Bio je začetnik širenja Taizé duha u Hrvatskoj, te prvi svećenik koji je mlade vodio na Europska novogodišnja hodočašća mladih koje organizira [[Zajednica iz Taizéa|zajednica braće iz Taizéa]], te u samo mjesto [[Taizé]]. Svaki utorak je u samostanu dominikanaca (u kapelici u kojoj se krstio i [[Ivan Zajc]]) vodio Taizé molitve s mladima. Simbolično je da je preminuo iste godine kad i [[brat Roger]] iz Taizéa (koji je i osnovao zajednicu iz Taizéa). | U mladosti je svoj životni put usmjeravao radu s mladima. Nebrojeno je puta s grupama mladih putovao u razna svetišta i na skupove mladih diljem Europe. Bio je začetnik širenja Taizé duha u Hrvatskoj, te prvi svećenik koji je mlade vodio na Europska novogodišnja hodočašća mladih koje organizira [[Zajednica iz Taizéa|zajednica braće iz Taizéa]], te u samo mjesto [[Taizé]]. Svaki utorak je u samostanu dominikanaca (u kapelici u kojoj se krstio i [[Ivan Zajc]]) vodio Taizé molitve s mladima. Simbolično je da je preminuo iste godine kad i [[brat Roger]] iz Taizéa (koji je i osnovao zajednicu iz Taizéa). Horvat je bio veliki magnet za privlačenje mladih i glazbeni animator, a uz njega velik i dugogodišnji uspjeh kod mladih u dominikanskom samostanu u Rijeci zaslužan je pater [[Marijan Jurčević]], intelektualac i profesor na teologiji u Rijeci. Horvat i Jurčevići su skupa oblikovali snažnu zajednicu mladih koja je desetljećima oblikovala živote brojnih obitelji.<ref name=pater/> | ||
Pater Mijo, kako su ga mnogi zvali, stolovao je u 25 godina u crkvi [[Sveti Jeronim|Sv. Jeronim]]a u [[Rijeka|Rijeci]], nakon što je došao iz Zagreba gdje je tijekom 70-ih godina nesebično pomagao rehabilitiranje mnogih teških narkomana. | Pater Mijo, kako su ga mnogi zvali, stolovao je u 25 godina u crkvi [[Sveti Jeronim|Sv. Jeronim]]a u [[Rijeka|Rijeci]], nakon što je došao iz Zagreba gdje je tijekom 70-ih godina nesebično pomagao rehabilitiranje mnogih teških narkomana. | ||
Pater Mijo je odgajao mnoge mlade, te je većinu prijatelja imao među mladima. Kroz njegovu glazbenu radionicu u samostanu dominikanaca u Rijeci, prodefilirale su mnoge glazbene grupe (kasnije poznate). Družio se uglavnom s riječkim rockerima i boemima, te ga se moglo vidjeti i u riječkim popularnim rock klubovima. | Pater Mijo je odgajao mnoge mlade, te je većinu prijatelja imao među mladima. Kroz njegovu glazbenu radionicu u samostanu dominikanaca u Rijeci, prodefilirale su mnoge glazbene grupe (kasnije poznate). Družio se uglavnom s riječkim rockerima i boemima, te ga se moglo vidjeti i u riječkim popularnim rock klubovima. Glavni urednik portala [[Ri Rock]] [[Robert Paulić]] opisao je to riječima "''Riječku rock scenu je oduvijek osim glazbenika činila i jedna neobična, naoko nespojiva grupa ljudi koja se pojavljivala manje-više konstantno ili barem u nekim turbulentnijim vremenskim periodima. Bilo je tu (i ima još uvijek) managera i ‘managera’, slikara, pisaca, fotografa, pjesnika, tonskih snimatelja, producenata, vlasnika kafića, kurvi, političara, boema… i jedan svećenik – svi vezani nekom čudnom ‘pupčanom vrpcom’ uz nešto tako neopipljivo kao što je Ri Rock, koji pak svakome od njih predstavlja nešto drugačije nego ostalima.”''"<ref name=pater/> | ||
Riječki rockeri (dobar dio njih) mnogo duguju | Riječki rockeri (dobar dio njih) mnogo duguju Horvatu. Bio je mentorom i mecenom brojnim glazbenicima, neglede njihove vjerske, političke ili nacionalne pozadine. Kod Horvata se u svako doba moglo posuditi kabel, pedalu, pojačalo ili čak bubnjeve, a jedini je uvjet bio sve vratiti prije nedjeljne mise. Pomoć nije bila samo u posuđivanju, to je mogao biti savjet, popravak tehničke opreme i drugo. Posudba ili popravak glazbala uvijek je bila prigoda za duhovni razgovor.<ref name=pater/> Tako je glazbenicima neumorno i uvijek dobre volje posuđivao glazbenu opremu, omogućivši stotine svirki koje su se održale u gradu od vremena [[Termiti|Termita]] do kraja devedesetih. Mnogi su u njegovoj prostoriji unutar crkve Sv. Jeronima prvi puta uhvatili neki instrument u ruke. Često puta je posuđivao glazbenu opremu riječkim grupama - ''"Čovjek je jednostavno davao (čak i vrlo vrijednu) opremu i rekao da mu se vrati "pol sata prije nedjeljne mise u 11 sati" ili kada onom koji bi posudio više ne bi trebala, što je kod nekih "slučajeva" znalo trajati mjesecima i više..."'' | ||
Poznavao je mnoge boeme, te na neki način i sam vodio boemski život. Do svoje 45. godine nije ni okusio alkohol. Posvetio se pomoći mladim [[narkomani]]ma i [[alkoholičari]]ma ("...jer njima je pomoć najpotrebnija!"). | Poznavao je mnoge boeme, te na neki način i sam vodio boemski život. Do svoje 45. godine nije ni okusio alkohol. Posvetio se pomoći mladim [[narkomani]]ma i [[alkoholičari]]ma ("...jer njima je pomoć najpotrebnija!"). | ||
| Redak 24: | Redak 25: | ||
Početkom ovog stoljeća svećenički ga je put odnio prema jugu do Dubrovnika, u povučen asketski život jednog samostana pod okriljem [[Sveti Dominik|Sv. Dominik]]a . | Početkom ovog stoljeća svećenički ga je put odnio prema jugu do Dubrovnika, u povučen asketski život jednog samostana pod okriljem [[Sveti Dominik|Sv. Dominik]]a . | ||
U zreloj dobi, tijekom 5 godina života u Dubrovniku, posvetio se upravo onima koji su pri završetku ovozemaljskog puta. Imenovan kapelanom doma za umirovljenike na Pilama, brinuo je o sakramentalnom i vjerskom životu starih i nemoćnih. | U zreloj dobi, tijekom 5 godina života u Dubrovniku, posvetio se upravo onima koji su pri završetku ovozemaljskog puta. Imenovan kapelanom doma za umirovljenike na Pilama, brinuo je o sakramentalnom i vjerskom životu starih i nemoćnih. | ||
Vrlo se malo zna za Horvatov skladateljski rad, čemu pridonosi činjenica da mu autorska ostavština nije sustavno sačuvana na jednom mjestu. Pouzdano se može reći da je piscem najmanje desetak pjesama koje su se izvodile na misama mladih u Bolu, Zagrebu i Rijeci. U njih spadaju skladbe ''Napustiti nas može'' (tekst: [[Stjepan Benzon]]), ''O, Gospode, danas sam tu'', ''Ti lutaš sad'' i ''Pođite sad Galilejom''. Skladateljem je najmanje jedne mise mladih, a danas se izvodi ''Gospodine, smiluj se''. Piscem je [[prepjev]]a, poput duhovna teksta na temu iz [[Dvořák]]ove New World Symphony (Tražim Ga) te poznati prepjev pjesme ''Jer prijateljem si me zvao'' dominikanca Renata D'Andree.<ref name=pater/> | |||
U Dubrovniku je osim gitare, njegova zapažena ljubav bila knjiga, tj. knjižnica (radio je tamo u [http://www.dominikanci.hr/dubrovnik/knjiznica.php samostanskoj knjižnici] kao knjižničar). | U Dubrovniku je osim gitare, njegova zapažena ljubav bila knjiga, tj. knjižnica (radio je tamo u [http://www.dominikanci.hr/dubrovnik/knjiznica.php samostanskoj knjižnici] kao knjižničar). | ||
Tamo je i preminuo [[1. prosinca]] [[2005.]], a dva dana kasnije je i sahranjen na dominikanskom groblju u gradu [[Sv. Vlaho|Sv. Vlahe]]. | Tamo je i preminuo [[1. prosinca]] [[2005.]], a dva dana kasnije je i sahranjen na dominikanskom groblju u gradu [[Sv. Vlaho|Sv. Vlahe]]. | ||
== Poveznice == | == Poveznice == | ||
* [[Dominikanci]] | * [[Dominikanci]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici | == Izvori == | ||
[[Kategorija: | {{izvori}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Horvat, Mijo}} | |||
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]] | |||
[[Kategorija:Dominikanci]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]] | |||
[[Kategorija:Kršćanska glazba]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] | |||
[[Kategorija:Bol (Brač)]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Rijeka]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]] | |||
Inačica od 7. siječanj 2026. u 23:16
Pater Mijo Horvat (Palinovec, Međimurje 20. rujna 1941. - Dubrovnik 1. prosinca 2005.), hrvatski svećenik dominikanac, skladatelj duhovne glazbe. Pionir glazbenog pastorala u Hrvata. Jedan od ključnih ljudi glazbenog odrastanja brojnih glazbenika Rijeke, Bola i Zagreba.[1]
Životopis
Rodio se u župi Sv. Juraj u Trnju, gdje je završio i osnovnu školu. Godine 1956. upisao se u Dominikansku klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču, a po njezinu završetku, odsluživši vojni rok, 1961. godine upisuje Dominikansku visoku bogoslovnu školu u Dubrovniku. Dok je studirao, nadahnut Žeteocima i Aiméom Duvalom, bavi se duhovnim šansonama i kao izvođač i kao kantautor. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1968. u Zagrebu.[1] Diplomu o završenom studiju iz općeg bogoslovlja stekao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Svirao je više glazbala: gitaru, orgulje, a najdraža mu je bila bas-gitara. Duhom Drugog vatikanskog koncila smjelo je uvodio mladešku glazbu u liturgiju. Glazba mu je postala najsnažnije oruđe u pastoralu. Bio je u skupini svećenika koji su prvi na misama služili se električnim gitarama, još početkom sedamdesetih godina, najprije u Zagrebu, potom u Bolu i Splitu. U Rijeci je ostao 25 godina i tu je ostavio najdublji trag. [1]
Pater Mijo Horvat kao svećenik živio je i radio u više dominikanskih zajednica (u Zagrebu, Bolu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku.
Glazba mu je bila doživotna družica. Omiljen mu je bio rad s ljudima (pastoralni rad), a gitaru je nazivao «svojom voljenom». Skladao je za svoju i duše drugih. Iza sebe je ostavio povelik broj zaljubljenika u glazbu, čiju klicu je posijao upravo on. Spomenimo samo neke Op Art i Akvinac u Bolu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku te sastav u crkvi ranjenog Isusa u Zagrebu. Bio je otvoreno, iskren, pristupačan i nadasve pravedan, jednostavan i plemenit svećenik.
U mladosti je svoj životni put usmjeravao radu s mladima. Nebrojeno je puta s grupama mladih putovao u razna svetišta i na skupove mladih diljem Europe. Bio je začetnik širenja Taizé duha u Hrvatskoj, te prvi svećenik koji je mlade vodio na Europska novogodišnja hodočašća mladih koje organizira zajednica braće iz Taizéa, te u samo mjesto Taizé. Svaki utorak je u samostanu dominikanaca (u kapelici u kojoj se krstio i Ivan Zajc) vodio Taizé molitve s mladima. Simbolično je da je preminuo iste godine kad i brat Roger iz Taizéa (koji je i osnovao zajednicu iz Taizéa). Horvat je bio veliki magnet za privlačenje mladih i glazbeni animator, a uz njega velik i dugogodišnji uspjeh kod mladih u dominikanskom samostanu u Rijeci zaslužan je pater Marijan Jurčević, intelektualac i profesor na teologiji u Rijeci. Horvat i Jurčevići su skupa oblikovali snažnu zajednicu mladih koja je desetljećima oblikovala živote brojnih obitelji.[1]
Pater Mijo, kako su ga mnogi zvali, stolovao je u 25 godina u crkvi Sv. Jeronima u Rijeci, nakon što je došao iz Zagreba gdje je tijekom 70-ih godina nesebično pomagao rehabilitiranje mnogih teških narkomana.
Pater Mijo je odgajao mnoge mlade, te je većinu prijatelja imao među mladima. Kroz njegovu glazbenu radionicu u samostanu dominikanaca u Rijeci, prodefilirale su mnoge glazbene grupe (kasnije poznate). Družio se uglavnom s riječkim rockerima i boemima, te ga se moglo vidjeti i u riječkim popularnim rock klubovima. Glavni urednik portala Ri Rock Robert Paulić opisao je to riječima "Riječku rock scenu je oduvijek osim glazbenika činila i jedna neobična, naoko nespojiva grupa ljudi koja se pojavljivala manje-više konstantno ili barem u nekim turbulentnijim vremenskim periodima. Bilo je tu (i ima još uvijek) managera i ‘managera’, slikara, pisaca, fotografa, pjesnika, tonskih snimatelja, producenata, vlasnika kafića, kurvi, političara, boema… i jedan svećenik – svi vezani nekom čudnom ‘pupčanom vrpcom’ uz nešto tako neopipljivo kao što je Ri Rock, koji pak svakome od njih predstavlja nešto drugačije nego ostalima.”"[1]
Riječki rockeri (dobar dio njih) mnogo duguju Horvatu. Bio je mentorom i mecenom brojnim glazbenicima, neglede njihove vjerske, političke ili nacionalne pozadine. Kod Horvata se u svako doba moglo posuditi kabel, pedalu, pojačalo ili čak bubnjeve, a jedini je uvjet bio sve vratiti prije nedjeljne mise. Pomoć nije bila samo u posuđivanju, to je mogao biti savjet, popravak tehničke opreme i drugo. Posudba ili popravak glazbala uvijek je bila prigoda za duhovni razgovor.[1] Tako je glazbenicima neumorno i uvijek dobre volje posuđivao glazbenu opremu, omogućivši stotine svirki koje su se održale u gradu od vremena Termita do kraja devedesetih. Mnogi su u njegovoj prostoriji unutar crkve Sv. Jeronima prvi puta uhvatili neki instrument u ruke. Često puta je posuđivao glazbenu opremu riječkim grupama - "Čovjek je jednostavno davao (čak i vrlo vrijednu) opremu i rekao da mu se vrati "pol sata prije nedjeljne mise u 11 sati" ili kada onom koji bi posudio više ne bi trebala, što je kod nekih "slučajeva" znalo trajati mjesecima i više..."
Poznavao je mnoge boeme, te na neki način i sam vodio boemski život. Do svoje 45. godine nije ni okusio alkohol. Posvetio se pomoći mladim narkomanima i alkoholičarima ("...jer njima je pomoć najpotrebnija!").
Za nedjeljne mise je umjesto klasičnog sviranja crkvenih pjesama na orguljama angažirao za stalno sastav s pojačalima, gitarama i bubnjevima. Bio je prvi svećenik koji je uveo bubnjeve u crkvu za nedjeljnu misu. Pjevao je i svirao mnoge instrumente (klavijature, električnu gitaru, bas-gitaru...), a najdraža mu je bila bas-gitara koju je svirao sa sastavom na misama.
Početkom ovog stoljeća svećenički ga je put odnio prema jugu do Dubrovnika, u povučen asketski život jednog samostana pod okriljem Sv. Dominika . U zreloj dobi, tijekom 5 godina života u Dubrovniku, posvetio se upravo onima koji su pri završetku ovozemaljskog puta. Imenovan kapelanom doma za umirovljenike na Pilama, brinuo je o sakramentalnom i vjerskom životu starih i nemoćnih.
Vrlo se malo zna za Horvatov skladateljski rad, čemu pridonosi činjenica da mu autorska ostavština nije sustavno sačuvana na jednom mjestu. Pouzdano se može reći da je piscem najmanje desetak pjesama koje su se izvodile na misama mladih u Bolu, Zagrebu i Rijeci. U njih spadaju skladbe Napustiti nas može (tekst: Stjepan Benzon), O, Gospode, danas sam tu, Ti lutaš sad i Pođite sad Galilejom. Skladateljem je najmanje jedne mise mladih, a danas se izvodi Gospodine, smiluj se. Piscem je prepjeva, poput duhovna teksta na temu iz Dvořákove New World Symphony (Tražim Ga) te poznati prepjev pjesme Jer prijateljem si me zvao dominikanca Renata D'Andree.[1]
U Dubrovniku je osim gitare, njegova zapažena ljubav bila knjiga, tj. knjižnica (radio je tamo u samostanskoj knjižnici kao knjižničar).
Tamo je i preminuo 1. prosinca 2005., a dva dana kasnije je i sahranjen na dominikanskom groblju u gradu Sv. Vlahe.