Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Damir Perinić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m brisanje nepotrebnih znakova
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Damir Perinić'''-->'''Damir Perinić''' ([[Zagreb]], [[24. lipnja]] [[1940.]]) [[Hrvatska|hrvatski]] arhitekt
'''Damir Perinić''' ([[Zagreb]], [[24. lipnja]] [[1940.]]) [[Hrvatska|hrvatski]] arhitekt


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 13:39

Damir Perinić (Zagreb, 24. lipnja 1940.) hrvatski arhitekt

Životopis

Studij arhitekture završio je u Zagrebu 1963. (kod Vladimira Turine), a urbanizma u Urbanističkome Institutu (1967.-68.) te u Seminaru Tony Garnier (1971.-72.) u Parizu. Od 1965. djeluje u Parizu gdje u okviru ateljea "Andrault et Parat", među drugim radovima, radi na projektima za stambene zgrade, osnovnu školu i gimnaziju u Créteilu (1973.), stambene zgrade i škole u Epernayju (1973.). Slijedi dugogodišnja kolaboracija u ateljeu "Gamma Architecture" u kojoj projektira i realizira revitalizaciju središta Epernayja (1976.-80.).

Istražujući mogućnosti korištenja prirodnih izvora energije realizira "Kuću na sunce i vjetar" u Emancéu (1976.). Godine 1980. u zajednici s Majom Perinić osniva vlastiti atelje, u okviru kojega rade projekte za rekonstrukcije stambenih naselja u Dreuxu (1980.-82.). Cézanneu (1981.-83.), Epernayju (1990.), Orléansu (1990.-94.), Fareberswilleru (1994.). Među drugim projektima rade športski polivalentni kompleks u Epernayju (1988.), dvije stambene zgrade u Parizu (1982. i 1986.) te stambeni kompleks u Issy les Moulineauxu (1990.).

Uz upotrebu sunčane pasivne energije u bioklimatskoj rehabilitaciji grupe od 600 stanova izgrađenih poslije 1952. godine. U Dreuxu (Cité Lièvre d’Or), među prvima u Europi ostvaruju uštedu energije za grijanje stanova u kolektivnim zgradama (1980.-84.). Sudjeluje na natječajima za crkve u Novom Virju (I. nagrada - 1969.) i Zapolju (I. nagrada - 1969.) te za Pastoralni centar s novom katedralom sv. Petra u Splitu (III. nagrada – 1971)

Izvori

  • I.B.Ménard, « Maisons Solaires », Pariz 1981.
  • « Guide de la France Solaire », Pariz 1982.
  • « Architectures Solaires en Europe », Nice 1982.
  • H.Martin, « Le Guide de l’Architecture Moderne à Paris », Pariz 1988.
  • J. Bojc, « Sonce v vasem domu », Ljubljana 1993.
  • L'ARCHITECTURE FRANCAISE N° 323-324, AOUT 1969. - L’ ARCHITECTURE FRANCAISE N° 355-356.
  • Likovna Enciklopedija Jugoslavije , knjiga 2 str 552, izdanje : Jugoslavenski Leksikografski Zavod "Miroslav Krleza", Zagreb 1987.