Želučani inhibicijski peptid: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnc |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Želučani inhibicijski peptid''' (engl. gastric inhibitory polypeptide - GIP) ili '''glukoza-ovisni inzulotropni peptid''' je [[hormon]] [[probavni sustav|probavnog sustava]] koji se ubraja u skupinu [[inkretin]]a. | |||
== Sinteze i prijenos == | == Sinteze i prijenos == | ||
Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 11:36
Želučani inhibicijski peptid (engl. gastric inhibitory polypeptide - GIP) ili glukoza-ovisni inzulotropni peptid je hormon probavnog sustava koji se ubraja u skupinu inkretina.
Sinteze i prijenos[uredi]
GIP je biološki aktivana peptid koji se sastoji od 42 aminokiseline, a nastaje iz proprotein koji sadrži 153 aminokiselina. GIP se stvara u K-stanicama sluznice dvanaesnik i jejunuma, poput svih ostalih endokrinih hormona prenosi se krvotokom, a receptori za njega se nalazi na beta-stanicama lagerhausovih otočića gušterače.
Uloga[uredi]
Za želučani inhibicijski peptid se dugo smatralo da neutralizira želučanu kiselinu kako bi se zaštitilo tanko crijevo, tako da smanjuje motilitet probavnog sustava i lučenje želučane kisline. Kasnije se otkrilo da GIP i ima takve učinke, ali samo u količinama višim od normalnih fizioloških, te da se taj učinak ostvaruje preko sličnog hormona koji se naziva sekretin. Sada se smatra da je funkcija GIP-a pojačavanje izlučivanja inzulina, za koju je glavni podražaj hiperosmolarnost glukoze u dvanaesniku.[1] Od ovoga otkrića istraživači radije koriste naziv glukoza-ovisni inzulotropni peptid, iako zadržavaju kraticu GIP.