Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Podrinje: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 12: Redak 12:


Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.<ref name="Bejtić26-27">[http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27</ref> Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]]. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u [[Raška|Rašku]] do iza Plevlja i [[Mileševo|Mileševa]]. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića [[Stefan Uroš V.|nejakog Uroša]] (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana Kotromana]], kći kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.   
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.<ref name="Bejtić26-27">[http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27</ref> Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]]. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u [[Raška|Rašku]] do iza Plevlja i [[Mileševo|Mileševa]]. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića [[Stefan Uroš V.|nejakog Uroša]] (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana Kotromana]], kći kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.   
Podrinjski je kraj bio na crti međucivilizacijskih razdvajanja. Ipak, i na tim je prostorima, uključujući i s desne strane Drine hrvatska ustanova Napredak imala svoje podrunice, a u pojedinima i [[Matica hrvatska]] i ine ustanove.
U Gornjem Podrinju, u teškim uvjetima za katolike u vremenima osmanske vlasti u 16., 17. i početku 18. stoljeća bila je živa autohtona katolička zajednica, u čemu je važnu ulogu imala Dubrovačka Republika i njene trgovačke i obrtničke kolonije. Tragovi te zajednica očuvali su se u nazivima. Fočanski muzej čuva zvono koje su Dubrovčani osigurali za tamošnju Gospinu crkvu 1637. godine.<ref>Angelina Tadić: [https://dulist.hr/u-dvorani-pape-ivana-pavla-predstavljene-tri-knjige-o-crkvi-i-hrvatima-iz-istocne-hercegovine/796258/ ''U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine '']. Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.</ref>


== Vidi još ==
== Vidi još ==

Posljednja izmjena od 18. siječanj 2023. u 22:41

Za naselje u Vukovarsko-srijemskoj županiji pogledajte članak Podrinje (Markušica).
Rijeka Drina

Podrinje (dio Istočne Bosne) je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini i zapadnoj Srbiji. Ova regija je dobila ime prema rijeci Drini. Na sjeveru prelazi u Posavinu.[1]

Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na gornje Podrinje (općine Višegrad, Goražde, Foča, Rogatica i Čajniče) i donje Podrinje (općine Srebrenica, Bratunac i Zvornik).

Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: Bajina Bašta, Banja Koviljača, Ljubovija i Loznica.

Povijest

Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.[2] Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože Nikole Altomanovića. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u Rašku do iza Plevlja i Mileševa. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića nejakog Uroša (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana Stjepana Kotromana, kći kralja Dragutina, okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.

Podrinjski je kraj bio na crti međucivilizacijskih razdvajanja. Ipak, i na tim je prostorima, uključujući i s desne strane Drine hrvatska ustanova Napredak imala svoje podrunice, a u pojedinima i Matica hrvatska i ine ustanove.

U Gornjem Podrinju, u teškim uvjetima za katolike u vremenima osmanske vlasti u 16., 17. i početku 18. stoljeća bila je živa autohtona katolička zajednica, u čemu je važnu ulogu imala Dubrovačka Republika i njene trgovačke i obrtničke kolonije. Tragovi te zajednica očuvali su se u nazivima. Fočanski muzej čuva zvono koje su Dubrovčani osigurali za tamošnju Gospinu crkvu 1637. godine.[3]

Vidi još

Izvori

  1. Hrvatska enciklopedija Podrinje
  2. Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27
  3. Angelina Tadić: U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine . Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.