Cipci: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Cipci'''-->[[Slika:Cipci 1.JPG|180px|desno|mini|Grb obitelji Cipci]]
[[Slika:Cipci 1.JPG|180px|desno|mini|Grb obitelji Cipci]]
'''Cipci''', [[split]]ska [[plemstvo|plemićka]] obitelj koja pripada najstarijim plemićkim obiteljima u gradu. Početkom [[14. stoljeće|14. stoljeća]] nastanjeni su u četvrti ''Sv. Dujma'', gdje se i danas nalazi njihova palača. Plemićki kontinuitet gube [[1698.]] godine.
'''Cipci''', [[split]]ska [[plemstvo|plemićka]] obitelj koja pripada najstarijim plemićkim obiteljima u gradu. Početkom [[14. stoljeće|14. stoljeća]] nastanjeni su u četvrti ''Sv. Dujma'', gdje se i danas nalazi njihova palača. Plemićki kontinuitet gube [[1698.]] godine.



Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 18:25

Datoteka:Cipci 1.JPG
Grb obitelji Cipci

Cipci, splitska plemićka obitelj koja pripada najstarijim plemićkim obiteljima u gradu. Početkom 14. stoljeća nastanjeni su u četvrti Sv. Dujma, gdje se i danas nalazi njihova palača. Plemićki kontinuitet gube 1698. godine.

Povijest

Obitelj Cipci se prema dosadašnjim istraživanjima može smatrati ogrankom splitske plemićke obitelji de Madijs, što potvrđuje gotovo jednak grb.[1] Rodonačelnik obitelji je Albert Madija Mihina koji se pojavljuje u dokumentima 1300. godine kao pomirdbeni sudac.

Od članova obitelji, koja je dala značajan doprinos povijesti grada, posebno se ističe učeni plemić i kanonik Jeronim de Cipcis kojem je Marko Marulić posvetio svoje teološko-filozofsko djelo De institutione bene beatque vivendi, kao svojem najboljem prijatelju.[2] Jeronim je bio izabran 1492. godine za splitskog arhiđakona, koju čast obnaša do svoje smrti 1502. godine.

Među suvremenim članovina obitelji ističu se Jakov Cipci (1901.-1975.), dirigent, Kruno Cipci (1930.-2002.), skladatelj i dirigent te Ivo Cipci (r. 1933.), sportski djelatnik.

Bilješke

  1. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 40.
  2. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 42.

Literatura

  • Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9