More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bmz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Narječje''' je [[Jezik|jezična]] grana kojom govore stanovnici određenog [[zemljopis]]nog područja. Broj govornika i veličina područja mogu biti proizvoljno veliki. Logičnim slijedom proizlazi da se narječje, koje se govori na nekom velikom području, sastoji od više podnarječja. | |||
Narječje sliči jeziku po tome što je to cjeloviti sustav verbalne [[komunikacije]], s pripadajućim rječnikom i [[gramatika|gramatikom]] (koja može biti preuzeta od standardnog jezika, ali može imati i druge korijene). | Narječje sliči jeziku po tome što je to cjeloviti sustav verbalne [[komunikacije]], s pripadajućim rječnikom i [[gramatika|gramatikom]] (koja može biti preuzeta od standardnog jezika, ali može imati i druge korijene). |
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 07:38
Narječje je jezična grana kojom govore stanovnici određenog zemljopisnog područja. Broj govornika i veličina područja mogu biti proizvoljno veliki. Logičnim slijedom proizlazi da se narječje, koje se govori na nekom velikom području, sastoji od više podnarječja.
Narječje sliči jeziku po tome što je to cjeloviti sustav verbalne komunikacije, s pripadajućim rječnikom i gramatikom (koja može biti preuzeta od standardnog jezika, ali može imati i druge korijene).
Narječje treba razlikovati od:
- sociolekta - jezična grana kojom govori neka društvena grupa
- standardnog jezika - što je kodificirani oblik koji se rabi u pisanoj komunikaciji i u javnim medijima
- žargona - koji karakterizira terminologija neke struke, a sam po sebi nije jezik
- dijalekta - govori poput podravskog dijalekta, dijalekt nije sinonim za narječje, on je više podnarječje
Narječja
U hrvatskom jeziku postoje tri narječja:
Navedena se narječja sastoje od mnogih podnarječja ili dijalekata (primjerice, srednjočakavski dijalekt, prigorski dijalekt). Ta narječja sadrže određene posebnosti, leksičke posebnosti obično su obojene prihvačenim riječima iz drugih jezika u prošlim stoljećima, ali sadrže i dosta autohtonih starinskih oblika hrvatskoga jezika.
Od posuđenica, čakavsko narječje obiluje talijanizmima prihvačenim iz dalmatoromanskog i mletačkog govora talijanskog jezika, sa druge strane kajkavsko narječje usvojilo je dosta germanizama iz njemačkoga jezika ili hungarizama iz mađarskoga jezika, u štokavskom narječju najviše su pak zastupljeni turcizmi kojih ima oko 15.000, naime ti turcizmi omogućili su sporazumjevanje između zapadnoštokavskih Hrvata i istočnoštokavskih nehrvata.
Pri standardizaciji jezika jednoga naroda zbog nesmetane komunikacije obično se odabirom osnove iz jednoga narječja vrši njegova nadogradnja iz drugih narječja čime se dobiva jedan standardni nacionalni jezik, kojemu se onda kodificira gramatika, pravopis i rječnik (leksik). Hrvatski književni jezik ili hrvatski standardni jezik temeljen je na hrvatskoj zapadnoj štokavici ali u njemu i njegovoj izgradnji ravnopravno sudjeluju i čakavsko i kajkavsko narječje s trenutačno važećom gramatikom i pravopisom.
Nedovršeni članak Narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.