Razlika između inačica stranice »Blaženka Rudić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Č. S. '''Blaženka Rudić''' ([[Bikovo]], [[1966.]]) je [[bačka]] [[hrvatska književnost|hrvatska]] književnica. Časna je sestra [[dominikanci|dominikanka]].<ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=90 IKA] Obiteljski susret u subotičkoj župi sv. Roka, 16. listopada 1999., preuzeto 21. ožujka 2011.</ref> Piše [[poezija|pjesme]]. | |||
1988. je položila doživne redovničke zavjete. Studirala je na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|KBF-u]] u Zagrebu, na kojemu je diplomirala na trima institutima. U Zagrebu je ostala 10 godina, a od 1997. je bila orguljašica i katehistice u župi sv. Jurja u Subotici<ref name="glas">[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2003%5C04%5C08%5C16A16.PDF Vjesnik] K.R.: Glas s bačkih ravnica (mr. Vlado Lončarević na korizmenoj tribini Darovana riječ), 8. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.</ref> sve do 2008. godine. Sada živi u samostanu dominikanki u Korčuli.{{nedostaje izvor}} | 1988. je položila doživne redovničke zavjete. Studirala je na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|KBF-u]] u Zagrebu, na kojemu je diplomirala na trima institutima. U Zagrebu je ostala 10 godina, a od 1997. je bila orguljašica i katehistice u župi sv. Jurja u Subotici<ref name="glas">[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2003%5C04%5C08%5C16A16.PDF Vjesnik] K.R.: Glas s bačkih ravnica (mr. Vlado Lončarević na korizmenoj tribini Darovana riječ), 8. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.</ref> sve do 2008. godine. Sada živi u samostanu dominikanki u Korčuli.{{nedostaje izvor}} | ||
Trenutačna izmjena od 10:31, 29. travnja 2022.
Č. S. Blaženka Rudić (Bikovo, 1966.) je bačka hrvatska književnica. Časna je sestra dominikanka.[1] Piše pjesme.
1988. je položila doživne redovničke zavjete. Studirala je na KBF-u u Zagrebu, na kojemu je diplomirala na trima institutima. U Zagrebu je ostala 10 godina, a od 1997. je bila orguljašica i katehistice u župi sv. Jurja u Subotici[2] sve do 2008. godine. Sada živi u samostanu dominikanki u Korčuli.[nedostaje izvor]
Svojim djelima je ušla u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog)[3]. Pjesme su joj također u zbornicima pjesništvo literarne sekcije KUD-a "Rešetari" i hrvatskih pjesnika u iseljeništvu Raspleteni snovi iz 2000. i Cvjetovi i sjene: iz 2001. u izboru Ivana Slišurića, antologiji Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije prireditelja Vladimira Lončarevića.
U pojedinim pjesmama piše o hrvatstvu bunjevačkih Hrvata. Poznata je pjesma "Bunjevačke riči" (Riči ove izabrane...al' govore na sve strane: hrvatskog smo stabla grane)[4], pročitana na Velikom prelu 1992. godine [5] Pjesme joj odlikuje jednostavnost izraza. Pune su toplih sjećanja na zavičaj. Osjeća se utjecaj Alekse Kokića i Ante Sekulića. Govore o redovništvu, "nemirima i sumnjama". Ima i duhovnih pjesama, "koje iznose obraćanja Kristu u obliku unutarnjeg razgovora i molitve, sa slutnjom ispunjenja u vječnosti".[2]
Voditeljica je pjevačkih zborova (ženski omladinski zbor NÕI IFJÚSÁGI körus).[6]
Piše za Zvonik, Ave Mariu[7] (Povratak dominikanaca u Suboticu, Ave Maria, 2003.) i druge listove, Bačkom klasju, Subotičkoj Danici i inima.[2] Pjesme je objavila u Riječima iz Siska. Autorica je pogovora knjige Lazara Novakovića Pisma Isusu.
Godine 2001. je napisala samostalnu zbirku pjesama Dragocjena blizina, koju je objavila u Subotici.[2]
Napisala je slikovnicu Pastirica i ruže - Miris svetosti blažene Ozane Kotorske koju je ilustrirala Alma Orlić[8] Godine 2005. je bila u konkurenciji za osvajanje književno-likovne nagrade Ovca u kutiji za najbolju slikovnicu objavljenu u Republici Hrvatskoj.[9]
Njena pjesma Salaš na brigu je bila izvedena na 2. Festivalu bunjevački pisama. Izveo ju je Mario Tikvicki, koji je uglazbio i aranžirao tu pjesmu.[10] Pjesma je dobila nagradu za najbolji tekst.[11]. Na istom festivalu je njena pjesma Tamburica dobila 2. nagradu stručnog žirija.[11]
Izvori
- ↑ IKA Obiteljski susret u subotičkoj župi sv. Roka, 16. listopada 1999., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Vjesnik K.R.: Glas s bačkih ravnica (mr. Vlado Lončarević na korizmenoj tribini Darovana riječ), 8. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
- ↑ Zvonik br.3/2000. Blaženka Rudić: Bunjevačke riči, ožujak 2000., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ Hrvatski glasnik br.3/2011. S.B.: Posjet glazbenoj školi, 20. siječnja 2011., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ Katolici na internetu Susret subotičkih zborova 2005., 22. svibnja 2005., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ [1] preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ s. Blaženka Rudić / Alma Orlić (ilustracije): Pastirica i ruže - Miris svetosti blažene Ozane Kotorske, ISBN 953-241-021-X, 1. izdanje, Glas Koncila, Zagreb 2005.
- ↑ Tko će osvojiti ovcu u kutiji MV Info: 19. rujna 2005. , preuzeto 22. ožujka 2011.
- ↑ Hrvatska riječ Ž. Vukov: Iz kuta mladih: Mario Tikvicki - Ljubav prema životinjama i glazbi, 28. srpnja 2006., preuzeto 22. ožujka 2011.
- ↑ 11,0 11,1 (srpski) Subotica.info II Festival bunjevačkih pisama, 22. lipnja 2002., preuzeto 22. ožujka 2011.
- Naco Zelić: Pisana hrvatska riječ u Bačkoj danas, Klasje naših ravni, br.1-2/2003., str. 80.
Vanjske poveznice
- Vijenac br.400/2009. Budi svoj - Izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva u Vojvodini (1990–2009)
- Zvonik br. 7/1998. Meditacija - Piše: s. Blaženka Rudić, kolovoz 1998.
Nedovršeni članak Blaženka Rudić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.