Antonio de Verneda: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antonio de Verneda''' ([[1693.]] – [[1774.]]), [[Rijeka|riječki]] [[Arhitektura|arhitekt]]. Jedan je od najznačajnijih [[barok]]nih graditelja prve polovice [[18. stoljeće|18. stoljeća]] u [[Hrvatsko primorje|Hrvatskom primorju]]. | |||
Njegov je otac, don Felice de Verneda, [[Španjolska|španjolski]] plemić [[Aragonija|aragonskog]] podrijetla, došao u [[Austrija|Austriju]] kada je [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI]] stupio na prijestolje. Antonio de Verneda obrazovao se za vojnog inženjera te je prema carskoj odluci upravljao gradnjom vojnog [[Brodogradilište|brodogradilišta]] u [[Kraljevica|Kraljevici]] i Lazareta u [[Rijeka|Rijeci]] (1722.-1725). Kad se [[1726.]] oženio kćerkom Felicea de Benzonija i Ursule de Marotti, ušao je u obitelj bogatih uglednika, što mu je omogućilo dobivanje narudžbi za velike radove. | Njegov je otac, don Felice de Verneda, [[Španjolska|španjolski]] plemić [[Aragonija|aragonskog]] podrijetla, došao u [[Austrija|Austriju]] kada je [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI]] stupio na prijestolje. Antonio de Verneda obrazovao se za vojnog inženjera te je prema carskoj odluci upravljao gradnjom vojnog [[Brodogradilište|brodogradilišta]] u [[Kraljevica|Kraljevici]] i Lazareta u [[Rijeka|Rijeci]] (1722.-1725). Kad se [[1726.]] oženio kćerkom Felicea de Benzonija i Ursule de Marotti, ušao je u obitelj bogatih uglednika, što mu je omogućilo dobivanje narudžbi za velike radove. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 11:25
Antonio de Verneda (1693. – 1774.), riječki arhitekt. Jedan je od najznačajnijih baroknih graditelja prve polovice 18. stoljeća u Hrvatskom primorju.
Njegov je otac, don Felice de Verneda, španjolski plemić aragonskog podrijetla, došao u Austriju kada je Karlo VI stupio na prijestolje. Antonio de Verneda obrazovao se za vojnog inženjera te je prema carskoj odluci upravljao gradnjom vojnog brodogradilišta u Kraljevici i Lazareta u Rijeci (1722.-1725). Kad se 1726. oženio kćerkom Felicea de Benzonija i Ursule de Marotti, ušao je u obitelj bogatih uglednika, što mu je omogućilo dobivanje narudžbi za velike radove.
Osim Lazareta, značajan je njegov rad na obnovi riječke gradske vijećnice (Palac Komuna), kojoj je 1740. godine nadogradio drugi kat. Od 1743. do 1753. vodi obnovu ruševnog Starog grada u Ozlju za vlasnika R. Perlasa. Nakon potresa 1750. u Rijeci obnavlja crkvu sv. Roka, kojoj oblikuje novo pročelje (kasnije porušeno). Sagradio je vlastitu kuću na Rovu te palaču biskupa Benzonija na Trgu Grivica u Rijeci.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Radmila Matejčić: Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u:Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.