Razlika između inačica stranice »Mihailo Ivanović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Mihailo Ivanović''' ([[Kuči]] [[1874.]] - [[Herceg Novi]] [[1949.]]), borac ''[[Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore]]'' zastupnik [[Crnogorska stranka|Crnogorske strank]]e, među najutjecajnijim crnogorskim političarima između dva svjetska rata. | |||
Tijekom studiranja u [[Beograd]]u [[1899.]] protjeran iz [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] s većom grupom [[Crnogorci|Crnogoraca]] pod paskom da su pripremali terorističke akcije. Diplomirao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagreb]]u , potom se vraća u Crnu Goru, radi u sudu u [[Nikšić|Nikšić]]u, kasnije je i član Velikoga suda [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gor]]e. | Tijekom studiranja u [[Beograd]]u [[1899.]] protjeran iz [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] s većom grupom [[Crnogorci|Crnogoraca]] pod paskom da su pripremali terorističke akcije. Diplomirao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagreb]]u , potom se vraća u Crnu Goru, radi u sudu u [[Nikšić|Nikšić]]u, kasnije je i član Velikoga suda [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gor]]e. |
Trenutačna izmjena od 06:51, 19. ožujka 2022.
Mihailo Ivanović (Kuči 1874. - Herceg Novi 1949.), borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore zastupnik Crnogorske stranke, među najutjecajnijim crnogorskim političarima između dva svjetska rata.
Tijekom studiranja u Beogradu 1899. protjeran iz Kraljevine Srbije s većom grupom Crnogoraca pod paskom da su pripremali terorističke akcije. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu , potom se vraća u Crnu Goru, radi u sudu u Nikšiću, kasnije je i član Velikoga suda Kraljevine Crne Gore.
Slično kao dr. Sekula Drljević u to vrijeme, Ivanović je bučni promicatelj unije sa Srbijom, štaviše, emigrira 1912. u Beograd. Ali, u Beogradu odbio prijedlog da postane suradnik srpske tajne policije, te se, nakon što ga je kralj Nikola I. Petrović amnestirao, vraća u domovinu.
Zakratko nakon Podgoričke skupštine postaje njen osporavatelj, a na izborima 1923.,1925. i 1927. uspješni je nosilac liste Crnogorske stranke.
Brilijantni govornik u parlamentu Kraljevine SHS, najpopularniji političar u svom izbornom okrugu Podgorica, respektiran i od političkih protivnika.
Aktivno sudjelovao u pokušaju restaruriranja crnogorske neovisnosti pod talijanskom okupacijom i 12. srpnja 1941. predsjedavao Petrovdanskim saborom kada je proglašena neovisna Crna Gora.
Koncem rata od strane novih jugoslavenskih vlasti zbog suradnje s okupatorom osuđen na gubitak građanskih prava.
Literatura
- Dr. Dimitrije Vujović "Crnogorski federalisti: 1919.-1929.", knj.11,CANU, Titograd 1981.